Nada je umrla. Ovdje koalicija zadnja umire

Tekst članka se nastavlja ispod banera

10.10. – Ponedjeljak

Odluke o Stocu još nema. SDA želi da se uz stolačko glasovanje ponovi i ono u Srebrenici. Središnje izborno povjerenstvo još broji. Sad ni pobjednici više nisu sigurni da su pobjednici. Nevjerojatno je kako se u nas sve s brojevima svede na lakrdiju.

Isto tako, nevjerojatno je kako se država ušutjela iako je vojska ostala bez krova nad glavom. Privatno sveučilište Ejupa Ganića saudijskim je novcem krenulo u proširenje, pa je u silnom lopatanju i zidanju Zajednički stožer Oružanih snaga ostao bez zida, a visoki vojni dužnosnici zamalo bez glave.
Ne bi to bilo ništa čudno da Ganiću nije zabranjena gradnja. Ali, saudijski novac i Ganićevo znanje jači su od vojske, inspekcije i države.
Ionako nitko ne odgovara za vojne glave. Sjetimo se samo golobradog obavještajca i topovskog udara u tunelu.

11.10. – Utorak

Lakrdija od države. Kako drugačije nazvati sistem koji dopušta čovjeku koji usmrti dvije osobe da nesmetano prijeđe preko granice. Dok jedna policija tvrdi kako je dala sve od sebe, druga policija smjenjuje nesavjesne graničare.

No, do bijega Sanjina Sefića preko granice nanizalo se vjerojatno stotine krivaca jer je bahati vozač u policijskim evidencijama završio čak 47 puta. Osim prometnih divljanja, bilo je tu i pokušaja ubojstva i drugih siledžijskih egzibicija.

Zbog toga je licemjerno od sarajevskih prosvjednika to što traže promjene jer su te promjene trebali tražiti početkom mjeseca na glasačkim listićima ili su trebali svaki dan prosvjedovati protiv divljeg zapada u glavnoj mahali ove lakrdije. Sve ostalo svest će se na izlizano licemjerstvo tko to više žali izgubljeni život. Sve dok za žive ne budemo prosvjedovali, nema od nas ništa.

12.10. – Srijeda

Niz na ovotjedne bisere dodali su i čelni ljudi SKB Mostar, koji su vidno uznervnoženog govora tijela, rekli da bi preminule bebe ionako umrle. Čini se kako je njihov najveći problem bio to što su se rodile. Jer, ispada po liječničkim riječima, da se nisu rodile da ne bi ni umrle. A onda je inspekcija priopćila kako je bolnica ipak neke stvari krila i da je opletena po džepu. No, živote ništa ne može vratiti kao ni povjerenje u mostarske bijele mantile.

13.10. – Četvrtak

U Federaciji nema krize, objavila je federalna Vlada pohvalivši se opet brojkama. No, nitko živ ne vidi napredak u entitetu kojeg su neki htjeli pretvoriti u Zapadnu Njemačku, pa su ga pretvorili u istok Istočnoj.

Ono što je vidljivo u Federaciji su novi nameti umotani u nikad prevladane političke krize. Koalicija, nakon stolačkih šamara, opet nas uvjerava da sve funkcionira. Iako, recimo, Mostar nijemo bulji u budućnost kao dokaz da je koalicijska ljubav ravna glumljenju ljubavi u porno-filmu.

Zato se valjda lideri i sastaju – da bi sami sebe uvjerili da ljubav postoji. Nada je umrla. Ovdje koalicija zadnja umire.

14.10. – Petak

Napokon je netko spomenuo izbore i Mostar. Francuska veleposlanica rekla je kako je to veći skandal nego šamaranje u Stocu. Jer, kaže veleposlanica, šamar je u Mostaru opaljen građanima, a u Stocu državi. Država ima zakone i pravila po kojima će riješiti stolački šamar, a građani nemaju pravila da natjeraju mozgove da osmisle kako glasovati u Mostaru.

No, ne daje odgovor. Kaže mi kako se domaće snage moraju dogovoriti, da izaberemo nove ako se ovi to ne mogu i da ih pozovemo na odgovornost. Kažem joj da mi ipak živimo u BiH gdje je sve podređeno spomenutim snagama. Kaže da se i za to moramo izboriti.
Govorim kako mi nemamo toliko života. Kaže da zna.

15.10. – Subota

Iako uredno plaćeni, parlamentarci u Federaciji BiH nisu sjeli u svoje klupe već četiri mjeseca. Prvo je zapelo na kladionicama, na koje su, usput budi rečeno, građani u Federaciji natovarili 951 milijun KM, pa je onda došlo ljeto, pa predizborno vrijeme i sad čekamo da se gospoda uvali u fotelje i krene tumačiti o zakonima. Pa će onda Božić, pa novogodišnji praznici, pa će još koja svađa i eto opet ljeta.

16.10. – Nedjelja

Dok normalan svijet gleda projekcije Nikole Tesle na trgovima, u Mostaru je uslikan pas na Pedijatriji. Nevjerojatno. Nakon toliko buke oko bakterije, nakon toliko pranja ruku, ulovljen je prizor kojeg bi se zgrozili i najveći ljubitelji životinja, koji obično pretjeruju. Jer lakše je voljeti životinje nego ljude.

Baš se mi u ovoj vukojebini rađamo za pasji život.