Naša i(li) stvarnost Bakira I.

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Bošnjački član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Bakir Izetbegović, neće priznati ni nakon opakog mučenja da je najutjecajnija osoba u njegovom okruženju – Sebija Seka Izetbegović, prva dama SDA i direktorica bolnice u kojoj se ostvaruju milionske uštede tako što se, jednostavno, ništa ne troši. Operacijske sale zvrndaju prazne, u bolničkoj apoteci imaju još oko dva brufena i jedan zavoj, dok se pacijentima propisuje strpljenje. Uostalom, kome je vakat umirati, tome ni doktor ne može pomoći, a kome nije, ima kad' čekati. Pa ni rak u ranoj fazi ne ubija u roku tri-četiri sad'.

Njih dvoje, tvrdi Izetbegović, o politici pričaju rijetko ili nikako i ona, kao „dijete iz patrijarhalne obitelji“, zna o čemu niti sa suprugom ne smije progovoriti. E, kada je već tako – a nije, no nema veze, dobro je došlo za potrebe teksta – onda nam se valja nadati kako će Seka, jer to joj je u zoni dozvoljenog, uspjeti nagovoriti muža na CT glave i, naravno, sve organizirati. Kao direktorica može uvijek nekome narediti da dođe na posao oko ponoći, upali one velike mašine i onda, po mraku, dok narod ne vidi, dovesti bračnog druga da se konačno ustanovi treba li terapija samo njemu ili svima nama.

Utuživo je i medicinski nedokazano da Izetbegović, recimo tako i recimo to blago, živi u nekom svom svijetu koji veze blage nema sa bosanskohercegovačkom realnošću. U tom slučaju, u paralelnoj stvarnosti živimo mi. Treća opcija je, također, neutješna i podrazumijeva kako nam je koeficijent inteligencije jednak broju cipela; dakle takav da bi svi, jedan po jedan, morali imati staratelja i uspjehom smatrati to što smo, recimo, naučili vezati pertle.

Prije nekog vremena, sasvim je nevažno kada točno, svakako nije davno, Bakir Izetbegović je kazao kako Bošnjaci – inače, on uvijek govori kao da ima aplikaciju za praćenje misli svih pripadnika najbrojnijeg naroda – više neće nuditi rješenja za razne velike probleme u BiH. U prijevodu: probalo se, pokazalo spremnost i sve džaba, pa kada je već tako, neka se drugi malo znoje u pokušaju pronalaska početka kruga.

Nedavno je, ovih dana, Bakir Izetbegović odbio prijedloge o federalizaciji BiH i naglasio kako su i on i SDA i gdje ima koji Bošnjak, protiv daljnje etničko-teritorijalne podjele Bosne i Hercegovine.

Ako dakle neće, a neće, Bošnjaci nuditi rješenja, dosadilo brate, a pri tome niti ne pomišljaju barem probati razgovarati o ponuđenim, nevažno kakvim, onda ispada kako je SDA trenutnim stanjem zadovoljna. To što se stanje s razlogom rimuje sa sranjem, nije do njih. Onaj kome nije dobro neka ponudi bolje, vodeći računa, naravno, da SDA nikada, ali nikada, neće pristati na daljnju etno-teritorijalnu podjelu.

Upravo tu počinje famozna paralelna stvarnost, samo što još ne znamo, nije utvrđeno, ko u njoj živi: Bakir Izetbegović ili mi.

Riješili smo, nije bilo teško, to da kada neko ko ne nudi rješenja onda ili ne vidi problem ili mu njegovo postojanje odgovara. No, kada neko danas, sada, ove minute i u ovakvoj Bosni i Hercegovini kaže kako neće pristati na nove etno-teritorijalne podjele, taj, ako već nema zdravstvenih problema, ili ima loš smisao za humor ili računa da ima posla sa kolosalnim idiotima.

Nove, famozne etno-teritorijalne podjele u BiH su nemoguće iz samo jednog jedinog razloga: nema se šta više podijeliti. Od nekadašnje tigrove kože nije ostalo ništa i malo ko, ukoliko takvi uopće postoje, još uvijek živi u iluziji da se ne zna šta je čije i gdje tačno. Nemoguće je biti prav, zdrav i imati nekakvo znanje o Bosni i Hercegovini, pa pomisliti kako se u Ljubuškom ili Jablanici neki Srbi nešto pitaju, da Bošnjaci u Trebinju ili Hrvati u Banja Luci nisu skoro pa endemska vrsta, ali ne ona što se štiti od konačnog nestanka...

Greške u orijentiranju moguće su na još malo mjesta, najprije u dolini Lašve, ali samo zato što su granice blizu: zapališ cigaru kod jednih, recimo Hrvata, a već treći dim vučeš kod Bošnjaka.

Istina, ta podjela nije do kraja formalizirana, ali suštinski sve po tom principu radi i to savršeno, pogotovo ako se promatra (i) iz pozicije Bakira Izetbegovića. Prevedeno na činjenično stanje: zna se čiji je bankomat BH Telecom i zna se da se ne pita, nema nikakve potrebe, ima li šanse da direktor Elektroprivrede BiH bude Hrvat iz Novog Travnika ili Srbin iz Glamoča.

Sve što govori Bakir Izetbegović suprotno je onome što radi i kako funkcionira. Ukoliko to čini svjesno – a čini, da se ne lažemo – onda se Seka ne mora maltretirati sa organiziranjem pregleda. Problem je, očito, u nama koji više vjerujemo tuđim riječima nego svojim očima. Jedino što nam zbog mjera štednje prve dame SDA nema ko propisati terapiju poslije koje je čovjeku potpuno svejedno šta ono govori bošnjački član Predsjedništva i u kojoj mjeri je sadašnje stanje organiziranog nereda i za njega idealno.