Ne daj mu, bolan, da te pred nosom levati!

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Dvadeset godina nakon potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma, kojeg pod Ustav pokušava prodati malobrojna skupina samoprozvanih eksperata sociologije i prava, a koju poznajemo kao domaće političare, u Bosni i Hercegovini nestali su konstitutivni Bošnjaci, Srbi i Hrvati, nekonstitutivni ostali i građani.

Nestao je srednji sloj, radnička klasa ili kako god zvali tu kastu ljudi koji znojem zarađuju za život. Nestali su kućni red, agnostici, pravilo desne strane, kasice Unicefa u robnim kućama i poštama, muški puloveri i tregeri, kvartovska džukela po imenu Dona ili Linda, klofači za tepihe, skupovi baba na klupicama pred ulazima...

Ostale su samo dvije skupine: oni bezobrazni idioti koji poprijeko presijecaju automobilom preko četiri trake mosta Hasana Brkića i oni ponizni kreteni koji ih puste da se uključe na četiri trake u Mahali nakon što su ih tako beskrupulozno nasankali i zaobišli sporu kolonu koja jedina označava red i poredak u ovoj nazadnoj zemlji. Pritom, ukoliko uoče vozilo hitne pomoći, vatrogasno vozilo ili bilo koje vozilo s upaljenim rotacijama, zaboli ih neka stvar jer oni su jači od zakona.

Svakoga dana pokvariš kavu politikom

Svakoga dana, dok biciklom putujem na posao, najmanje deset tih beskrupuloznih, autohtonih stanovnika Bosne i Hercegovine koji niotkuda nisu šljegli (jer zapravo u ovaj grad šljeg'o sam ja) pokušava me ubiti, oboriti kolima s bicikla. Neki jer voze pogrešnim smjerom kroz jednosmjernu Ulicu Gojka Vukovića, neki jer sam sa 25km/h na biciklu brži od kolone koja stoji pa im je krivo, neki jednostavno jer sam prokleti ekolog koji neće da razmišlja o oktanskom i cetanskom broju, o kretanjima na globalnom tržištu.

Zbog toga što me ne zanimaju cijene nafte na globalnom tržištu, nisam dobro društvo za prvu jutarnju kavu, onu razgovorušu, ne mogu povesti uobičajenu priču o sirijskim izbjeglicama koju će nekoliko minuta kasnije, prevodeći je kroz krizu u pograničnim područjima i raspoređivanju europskih trupa u kontrolu šengenskih granica, dovesti ovdje do nas i nekako prebaciti u već uobičajenu priču vidiš ti ovih Srba/Hrvata/Bošnjaka šta nam rade, kako bi oni nas sve najradije protjerali, da mogu.

Zbog toga što me ne zanimaju cijene nafte na globalnom tržištu, imam čvrsto formiran stav da su priče o akcijama SIPA-e usmjerenim protiv Republike Srpske, kao i priče o diletantizmu ministrice koja pare sarajevske kulture dijeli tamo nekim brđanima koscima, kao i priče o federalizaciji i megakantonima i trećem kanalu, entitetu i ostalim trećim pitanjima, baš kao i priče o volji za implementacijama presuda Ustavnoga suda, sve su to naime samo zamagljivanja iste one priče da se ovdje samo više i bezobraznije bogati malobrojna skupina beskrupuloznih oligarha pod protektoratom euroatlanskih osvajača, koja se krije u tim prokletim cijenama nafte na globalnom tržištu.

Sve polazi od tog "preko reda"

Isto kao što vi volite gunđati o politici na jutarnjoj kavi razgovoruši, neki dan mi se kolega na poslu žalio kako ga je neki odvratni čovjek napao jer je vozio prema propisima, prema slovu zakona. I toliko je šokiran došao na posao, cijeli dan je svima prepričavao tu priču kako ga je čovjek napao jer je poštivao zakon. I nikad ništa neće napraviti da se to promijeni.

I isto kao što vi volite gunđati o politici na jutarnjoj kavi razgovoruši, nikad vam neće pasti na um da učinite bilo što više od tog gunđanja. U biti, ponekad pođete gunđati kako treba otići odavde, ali i to završi samo na gunđanju, jer svjesni ste vi (i to bude dio te iste priče uz kavu) da i tamo vani sve je to isto, sve je to samo rad, rad, rad, a nigdje sreće. I nikad ništa ne napravite da to promijenite.

I isto kao što vi volite gunđati o politici na jutarnjoj kavi razgovoruši, nikad vam neće pasti na um, dok stojite u redu i gledate kako vas neki beskrupulozni, pokvareni majmun levati i presijeca most Hasana Brkića, prelazi ilegalno preko one četiri trake i daje potom žmigavac i maše još da ga propustite da se uključi ponovno u Mahalu, neće vam pasti na um da mu možda oduzmete prvenstvo prolaza. Jer kršenjem tako jednostavnog pravila kao što je presijecanje pune linije tri puta taj bezobraznik narušava tvoj put ka euroatlanskim integracijama, ka gospodarskom razvitku... to je, bolan, taj isti čovjek koji redovito izađe na izbore i zaokružuje one brđane s plakata koji ti sutra onda ne formiraju čestitu vlast ni na jednoj razini, a ti čekaj svoju plaću i topli obrok i porodiljnu naknadu i regres i crkni kenjče dok otava naraste.

Nikad, dakle, ništa ne napraviš da to promijeniš!? Evo što sebi to činiš, ali pusti mene, bolan, da živim, u miru, redu i zakonu.