Ne srljajte kao guske u maglu!

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Kome se ide, pritom ne mislim na Euro u Francusku, nego ono baš ide, naći će razloga. I prošli smo tjedan o jednom, jednom, ali sasvim dovoljno vrijednom. Ima ih i više nego dovoljno da se otkačite.

No, kad ste već razočarani činjenicom da ste odbijeni na desetak poslova radi nekoga s boljom vezom, kad ste razočarani saznanjem da se zapravo ni od malina ni od smilja ne može živjeti uspješno ako se nisi sav uložio u to, svom svojom imovinom i bićem, kad si već razočaran činjenicom da ti prokleta država roditeljima ni staž ne bi uvezala, nakon što je tim istim roditeljima najprije uzela najbolje godine... ono, jbg. Nema se radi čega ostati, znam.

Ne čeka posao s tvojim imenom nigdje

Tamo vani, u boljem, razvijenijem dijelu Europe naći ćeš uređen sustav, naći ćeš posla, naći ćeš zdravstvo, naći ćeš sigurnost i školu za svoju djecu. Tamo postoje ljudi koji se bave imigrantima, mislim, nećete vjerovati da čak i u našoj zemlji postoje ljudi kojima je posao da se bave pitanjima imigranata, ali eto, znate već kako sve ide kod nas... No, u njih tamo u Austriji, u Njemačkoj, u Irskoj, u njih stvarno imaju službe koje se bave imigracijom.

No, postoje i naši ljudi koji nastoje pomoći. Prije nego se odlučiš pokupiti "omnia mea mecum porto" ne bi bilo zgoreg da se malo raspitaš, da potražiš na internetu, zaguglaš, vidiš na Facebooku čak, postoje forumi, postoje internetske stranice tipa "Idemo u svijet" posvećene odlasku u svijet radi posla, radi egzistencije. Tu je niz savjeta kako pronaći mjesto stanovanja, kako regulirati dokumentaciju, kako naučiti jezik, kako riješiti neki možebitni problem pravne ili druge naravi, kako se na kraju povezati s obitelji, kako dići sidro odavde u potpunosti, da budemo sasvim jasni.

Pritom pazi jer ne možeš vjerovati tek svemu što pročitaš na internetu! Oglasi koji zvuče kao iz bajke, kao s reklame, vrlo vjerojatno su ili samo prazni oglasi ili se iza njih krije prevara! Zrno soli, mrvica mudrosti, reklo bi se. Vjeruj sebi, svom instinktu.

Na kraju krajeva, najviše sebi možeš pomoći sam. Ne živi u iluziji da kad jednom dođeš u Njemačku oni samo sjede i čekaju kad će ti uvaliti posao, pa nije to javno poduzeće poput elektroprivrede ili telekoma, a ti nisi stričević, kum, bitan član stranke... Moraš imati plan, moraš imati predznanje, moraš imati ušteđevine za početak, moraš znati što ćeš raditi, gdje ćeš živjeti. Ne brini, ne vole oni useljenike što im dolaze uzeti posao koji su mogla dobiti njihova djeca, isto kao što ni mi ne volimo strance. Ljudi su, bolan, isti svugdje. Zato se moraš pripremiti, unaprijed znati što traže u kojoj zemlji, kako sebi riješiti najosnovnija pitanja poput potvrde o prebivalištu i prijave poreza. Ne možeš vjerovati da se naši ljudi vani nađu u problemima zbog najobičnijeg plaćanja RTV takse.

I gdje se plaća prokleta pretplata?

Uostalom, kad si odlučio već ići vani tražiti posla, moraš biti svjestan da to nije nimalo lak zadatak i da ćeš isto kucati na milijun vrata i biti odbijen. I nikoga ne zanima što si išao na sekcije u školi i što znaš plivati, mislim, može dobro doći, ali moreš l' radit?

Uostalom, dok sam posljednjih tjedana pratio slične grupe i forume po internetu, našao sam baš ovo o čemu pričam, ljude koji misle da je baš njima najteže, da baš su oni očajni, da baš oni trebaju dobiti taj prokleti posao. I svi postavljaju ista pitanja po dvjesto puta, i svi ponovno isto traže, nitko upute ne čita, nitko nije pripremljen na odlazak, a vrhunsko mi je pitanje s jedne grupe: "Gdje se plaća ta prokleta pretplata?"

Jel da, kad odeš ovdje s Balkana, gdje pretplatu ne smatraš ozbiljnom, malo budeš šokiran, kako je pobogu teško imati uredan život.

Naravno, nije nitko rekao da je lako, ako odeš, budi spreman raditi, budi spreman učiti, budi spreman ne lajati puno, budi spreman skloniti se od naših ljudi, nerijetko ćeš baš tu naći ove nezadovoljne, okupljene jedne oko drugih, pjevuši si radije onaj stih od Dubioze: "I will assimilate!"

Mislim, ponašaj se kao što bi i ovdje trebao da tražiš posao. Možda, ono možda bi ti i ovdje država bila uređena da gledaš svoja posla i možda eto platiš tu prokletu pretplatu. Caru carevo, Bogu Božje, ne kaže li se tako i u Novom zavjetu?!