Neka padaju ćuskije i crknu komšije

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Sarajevsko disanje na škrge pretvorilo se nakon Nove godine u hvalisanje punim plućima. Nakon što se prvotno javnost zabavljala dogovorenom cijenom i načinom na koji je Dino Merlin dobio novogodišnju gažu, zavladalo je sljepilo i kolektivna amnezija.

Nakon dočeka na otvorenome datuma koji odjednom nije grijeh, Sarajevo je, barem sudeći po komentarima internet posjetitelja, koji su - kako se kunu – iskreni i najiskreniji, postalo neki drugi grad. Zaboravljen je zrak, par-nepar, GRAS, eksplozije, ubojstva, prolasci kroz crveno, redukcija vode, svečano otvaranje trotoara, Arapi, psi lutalice i bolnice, Dodik i novi entitet i sve drugo loše o čemu se mjesecima – isto onako iskreno i najiskrenije – kukalo.

''Neka crknu komšije'', ''Samo je New York bio jači od Sarajeva... mada je bolji spektakl bio u Sarajevu nego u New Yorku'', ''Popularnost Sarajeva je trenutno kao poslije Olimpijade...'', ''Onih pola milijuna datih Dini veoma dobro uloženo... čitav svijet i region priča o spektaklu u Sarajevu...''. To su samo neki od komentara, između komentara o crkavanju komšija, koji su pali poslije Nove godine za koju se nikada točno neće utvrditi koliko je gostiju privukla, koliko je zaradila, tko je zaradio i koliko je uistinu koštala.

Samo su se rijetki trznuli na navode da je javna nabavka na osnovu koje se može javni novac trošiti namijenjen za doček Nove godine prekršena u nekoliko točaka. No, kad se i važnije stvari prebijaju na kavi, može kafanski proći i Merlinov koncert.

Žalosno je što se Sarajevo, sa svim svojim fizičkim problemima, žedno, neokupano i nenadisano, i političkim, u kojem glumi veću veličinu nego što jeste, spušta toliko nisko pa svoje veselje želi, iskreno i najiskrenije – jer takvi su komentatori – pokazati kao srednji prst svima okolo. Metropola, kako se uzdiže u elaboratima komentatora, dopustila je sebi da veselje i najbolje želje u Novoj godini pretvori u mržnju prema svima kojima se eto nije dalo skakati na Merlinove pjesme. Pa će ispasti da Nova nije ni došla ako nije prošla skeniranje Merlinovih reflektora. 

Brojanje slavljenika na cesti ispred Trga BiH i prešućivanje manipulacije brojkama samo je pokazatelj kako se to za ''naše ciljeve'' može pretrpjeti i laž i kako se za mazanje očiju da nam je dobro može zaboraviti da u tom glavnom gradu mnoge stvari funkcioniraju kao da se čekala 1917..

Naši ciljevi, svi smo svjedoci, koštali su nas mnogo puta a opravdanje trošenja javnog novca bez jasnih kriterija, opravdanje kafanske nagodbe samo kako bi se naprkosilo nekome, dokaz je da ćemo blato u kojem se koprcamo za jednu noć mazanja očiju pobacati na sve oko sebe. I u to blato umotati još i pokoju mržnju za komšije istovremeno ih zovući da dođu i čine neprebrojane brojke slavljenika.

''Zar ne vidiš da su Japanci, Irci, Nijemci, Amerikanci... svi navalili u Sarajevo na spektakl... Prve procjene su da je Sarajevo prihodovalo od Nove godine oko 50 milijuna... Neznam da l' eura ili maraka ali je svakako dobra cifra...'', kaže jedan domentar i pokazuje kako živimo u želji da ništa što nas se tiče ne znamo.

Jer, nikome normalnom ne bi trebalo biti svejedno koliko je njegov grad zaradio, jer bi se ta zarada njemu, čovjeku bez vode i bez zraka u 21. stoljeću trebala vratiti. Barem za obnovu vodovodnih cijevi.

Druga su stvar medijske nebuloze koje su padale u čast Dine Merlina, koji nikada nije dokazao da je netko spalio zastavu BiH uoči njegovog koncerta u Beogradu. Jer i država može planuti za dobar marketing. Tako smo čitali da je, nakon ukidanja par-nepar-promašaja, zrak čist kao na planinama i da Merlin oštri lasere kakve nitko nigdje nema. A onda su pljuštale brojke o posjetiteljima, skoro kao na popisu stanovništva. Potom hvalospjevi kako je mjesto koncerta (jer je ono više bio Merlinov koncert nego doček) pometeno kao da ga je sam Merlin zlatnom metlom meo. Nakon što je doručkovao iz zlatne kašike.

I umjesto da spušteni na zemlju gledamo kako nam uistinu može biti bolje i iskreno drugima želimo sve što i sebi, mi se prepuštamo biti zatrovani i u sekundama nategnutog slavlja pljuvati na sve osim na kaos u kojem živimo. U Novu godinu Sarajevo je ušlo zamazanih očiju. Zato nam i jeste ovako jer dopuštamo da nam nečiji privatni biznisi postaju važniji od naših života i da svoje trpanje u džep pretvore u ''naše ciljeve''.