Nemaš li prečih stvari da brineš o njima?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Mislite li da se treba Republika Srpska odcijepiti od ostatka Bosne i Hercegovine? Smatrate li da su obilježavanja državotvornosti Bosne i Hercegovine utemeljene na avnojevskim načelima i nezavisnosti po referendumu o osamostaljenju od ključne važnosti za vaš život? I kad se već nerijetko posvađate s ljudima oko dana nezavisnosti, osjećate li usput i potrebu da se svađate o modelu organizacije i funkcioniranja javnog radiotelevizijskog, konkretno, eto taj famozni kanal na hrvatskome jeziku?

Ako je odgovor pozitivan, na bilo koje od ovih pitanja, ma pozitivan, čak i da vas poškaklji, mogu vam samo reći: "Bože, kako je vaš život dobar i dosadan!"

Dodjela godišnjih nagrada za najteatar

Parafrazirao bih tom rečenicom uvodno izlaganje s ovogodišnje dodjele Oscara, ono kada je Chris Rock objasnio zašto se crnačka populacija u Americi baš eto ove godine našla protiviti što u izboru za najbolje filmske radnike godine nije bilo nijednoga filmskog radnika afroameričkoga porijekla.

Bilo je za to najmanje pedeset prilika, svake godine dok su Afroamerikanci bili obespravljena masa u zemlji slobodnih SAD-u. I nikada, baš nikada prije nije se dogodio masovni bunt zbog činjenice da na listi nominacija nema tamnoputih Amerikanaca. Kako kaže Rock, bilo im je prečih pitanja tada. Dok ti tetka visi obješena sa stuba, ne misliš tko je dobio nagradu za kostimografiju. Imaš prečih stvari o kojima misliš, kako ćeš dočekati sutra.

Tako smo i mi razbili Jugoslaviju tek kad nismo imali šta drugo da radimo. Bilo prvo jeftinog goriva i žita, pa onda bilo kredita, pa nam bilo dobro, pa kad smo pojeli pare, počeli smo da se dijelimo. Na rockere, punkere, narodnjake, new primitives, rođene, grobare, delije, torcidu, bad blue boyse, muslimane, katolike, pravoslavce, partizane, četnike, ustaše, Bošnjake, Srbe, Hrvate, Babine, Blaževe, ... Bože, jest vama dosadno u životu postalo!

Ali donio sam joj i četkicu za zube?!

Ali zar vi stvarno ne mislite da nema bitnijih i prečih stvari u životu?! I kako je život kratak i plah i istrči vam iz ruku za čas, preko trećeg kanala i trećeg entiteta i trećeg prsta. Ne mislite li da se za neke stvari spremate cijeli život i kada se napokon dogode, ostanete kao odsječeni, bez plana, bez zaleđa, skliskog tla pod nogama? Ma imate vi svoja odcjepljenja i kanale i avnojevsku nezavisnu da brinete.

Ne mislite koliko će vam biti žao što niste još jednom rekli 'Volim te!'. Ne mislite koliko će vam potom drago biti kada ga zateknete još uvijek toplog, da ga poljubite, dok stojite onako iznenađeni, začuđeni, s kesom osnovnih stvari, redovnom terapijom zbog koje nije hospitaliziran i zbog koje uopće nije otišao.

Ne mislite koliko će vam biti žao što ste zadnji selfie uslikali baš onog dana kad mu je ispao zub i kako ćete onda panično tražiti prokletog fotografa da mu docrta taj prokleti zub. Vi to, pobogu, i sami znate, odlično poznajete graphical image manipulation, ali baš danas nemate vremena i za laptop i za organizaciju pokopa. I ne mislite onda koliko će vam biti drago kada se sjetite koliko ste se smijali tom glupom zubu i tom krezavom osmijehu i koliko će vam upravo taj zub predstavljati njega, divnog, u sjećanju, desetljećima kasnije.

Ne mislite koliko će vam drago biti da mu kupite novu košulju i hlače i nove moderne gaće i... Koliko će vas to isto rasplakati nasred butika kad shvatite da ih nikada neće obući. Da će mu ih obući netko drugi, da ga spustite u zemlju svečano obučena.

Ne mislite koliko ste planova planirali još jučer i na sve si odgovarao više umoran: "Važi, bolan, važi, stotinu puta važi!" I koliko će vam ti isti planovi sutra ostati možda i najljepše sjećanje na njega.

Je li vi stvarno nemate prečega posla nego da razmišljate o Odcjepljenju i Trećemu i Danu nezavisnosti?! A život da vam protrči pred očima. Živite ga, punim plućima, već za desetak sati vaš život može izgledati sasvim drukčije nego je sada.