Neviđena preciznost u Mostaru

Tekst članka se nastavlja ispod banera

26.6. – Ponedjeljak

U BiH najmanje zarađuju diplomirani novinari, pokazalo je nedavno provedeno istraživanje. Mogao bi to biti jedan od razloga zašto su nam sve istine poljuljane i zašto se istraživačko novinarstvo svelo na lupetanje po (zamišljenom) protivniku.

No, pitanje je bi li mediji bili bolji da su novinari plaćeniji. Naslušali smo se i nagledali prakse da se neka zanimanja preplaćuju kako bi se spriječila korupcija, nepotizam i razne mućke i da bi rad bio bolji. Netko se vodio time da ako se netko puno plati da će poštenije raditi. Dovoljno je samo pogledati što nam to rade najplaćeniji pa će nam sve biti jasno.

27.6. – Utorak

Pomislio bi netko da je riječ o kakvom vicu, ali istina je da je mostarski gradonačelnik nakon obilaska nekadašnjeg gradilišta sportske dvorane, a već godinama spomeniku nemoći vlasti da se uhvate u koštac s vremenom, rekao kako će biti dovršena za nekoliko godina.
Tako preciznu izjavu malo tko daje. I malo tko trpi kao Mostarci.

28.6. – Srijeda

Slučajno ili ne, dogodilo se da se na rođendan Prvog u Bošnjaka održala velika zabava u sarajevskoj bolnici kojoj je na čelu Prva u Bošnjaka. Sve pomalo podsjeća na bračne parove strašnih dinastija kojima bismo svi trebali ljubiti skute i ruke i plakati kad oni plaču, smijati se kad se oni smiju ili biti mokri kad je Prva dama mokra za govornicom.

Slučajno ili ne, netko želi biti viši nego što jest. A to mu ide samo zato jer slijepi narod misli da treba biti još niži.

Sretan rođendan, Mali Prinče.

29.6. – Četvrtak

Dan nakon što se tražio odgovor od kud zabava kod Sebije, stigla je vijest kako je Prva Dama Zdravlja pod istragom zbog utaje. Nakon navoda da se štedi na zdravlju kako bi se izgradio status uspješnog upravljanja zdravstvom, čini se da isplivavaju načini na koje se nije smjelo raditi to što se radi.

No, sjetimo se Škode. Ako nas uopće sjećanje tako daleko služi. Provozala se Prva Dama Zdravlja u našem automobilu. I nikom ništa. Tek blagi šapat prvog Muža da nije znao da ne smije...

30.6. – Petak

Nakon Lipanjskih zora, obilježen je i drugi povijesni datum u Mostaru - Putevima pobjede. Ne zna čovjek kako bi nekome sa strane pojasnio tko je tu koga napao, tko koga oslobodio, tko koga branio... Dvadesetak godina kasnije, kroje se povijesti onako kako paše izbornom tupom tijelu i drogira ih se samoproglašenim istinama samo kako bi se, poput rezervnih igrača zagrijali za zaokruživanje odabranih imena. I onda će proći utakmica. Oni koji su nadrogirani jednako su zaboravljeni kao i oni što su pod zemljom a nad kojima se galami da se glasovi dobiju.

Nakon toga, stišava se galama. Branitelji i borci tek sebi u bradu govore da nema ostvarenja obećanja koja su im prostirali.

1.7 – Subota

Razvoj BiH usporava (između ostalog i) to što ''sve više mladih ljudi pokušava ostvariti karijeru isključivo u javnoj upravi i administraciji''. Rekao je to ministar vanjskih poslova BiH Igor Crnadak potvrdivši još jednom kako smo nakrivo nasađeni.

Dok se negdje u normalnim svjetovima mladi ljudi žele ostvariti u svojim snovima, u BiH je jedini cilj uvaliti se u fotelju. Od malih nogu oštri se trnje kako bi se izučili da je najvažnije sa što manje rada i napora dogurati što dalje. Primjer su nam zato roditelji koji šamaraju profesore zbog jedinica, majke koje objavljuju oglase za maturske radove svojoj djeci, tupani koji s diplomama sole neposoljene mlade pameti...

Primjer je i izvikani bunt iz famozne veljače. Plenumaši nisu željeli ništa drugo nego samo zauzeti mjesta onih koji vladaju. I vladati...

2.7. – Nedjelja

Osjećajni narod bezosjećajne zemlje opet je pustio suzu. Preminula je majka dječaka koji se ubio zbog zlostavljanja u školi, samo šest mjeseci nakon što je preminuo i njegov očuh.

Raspale su se društvene mreže od žutih glavica napunjenih suzama. Pokidala su se slova od proklinjanja ovakve Bosne i Hercegovine. U stvarnosti nitko nije rekao ništa glasno i jasno.