Njegošev paradoks

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Nemoguće je da niste čuli za Petra II. Petrovića Njegoša, crnogorskog vladiku, državnog poglavara i vrhunskog književnika. Sad, konotaciju vrhunskog će netko i dovesti u pitanje, ali u nastavku teksta uvidjet ćete da je tako. Samo je Gorski vijenac dovoljan da se osobu proučava s umjetničkog i znanstvenog stajališta, a vladika Rade (to mu je rođeno ime) osoba je zanimljiva s nekoliko aspekata. No, danas ne želim pisati i Njegošu kao takvom, nego samo o jednom detalju njegove društveno-povijesne pozicije.

U suvremeno doba njegova je književnost pod određenom paskom genocidnosti, budući da u nebrojenim slikama opisuje ubijanje Turaka, na način slikovit i dojmljiv, gotovo čineći zločin ubojstva poželjnim i privlačnim. Neki idu čak toliko daleko da njegovu književnost stavljaju u kontekst zločina u Srebrenici, kao da je ovaj apsolutistički prosvjetitelj malog naroda s brdovitog dijela Mediterana tada, početkom 19.stoljeća, uopće slutio u kakvim će odnosima biti suvremeni pravoslavci i muslimani. No, međutim, teoretičarima zavjera tipa Mit o nebeskoj Srbiji, dao je sasvim dovoljno materijala za suvremeno prikrivanje "više slike".

Tko je čitao Bibliju, ako vladika nije

Sam Njegoš je bio apsolutist, nimalo čudno za ovo razdoblje, slične su se stvari događale širom razvijenog Zapada, primjerice Marija Terezija, čije je djelovanje duboko usađeno čak i u proeuropsku baštinu na Balkanu. Držao je sve konce u svojoj zemlji, bio je i regent i nebeski glasnik na zemlji i onaj u koga je crnogorski narod polagao nade o samostalnosti. Samostalnost je uključivala zavađanje s Turcima i mobilizaciju iscrpljenih seljaka na suverenitet.

Suverenitet je prilično težak pojam, teško objašnjiv običnom čovjeku koji nema kada razmišljati o subsidijarnosti ili ideologijama ili globalnom balansu moći. Suverenitet podrazumijeva da čovjek potroši vrijeme na vježbu, fizičku i borbenu spremnost, elokventnost, poznavanje pravnih temelja, presedana... Ne možeš očekivati od seljaka da želi suverenost, to bi značilo da mora odvojiti vrijeme od oranja, okopavanja, pikiranja, utopljavanja, zaljevanja, prihranjivanja... I vježbanje oratorskih i sposobnosti preživljavanja, ukratko, iz agrarnog društva bilo bi se potrebno vratiti u sakupljačko-lovačko-nomadsko... A to je nesigurno, jbg, čovjek će radije proliti i krv i znoj za nešto malo sigurnog dobitka, nego minutu vremena na egzistencijalnu lutriju.

Motivirati crnogorskog čovjeka da bude spreman riskirati za samostalnost nije bio lak zadatak, ali ga je Njegoš odradio poetski. Doslovce poetski. Pisanje o "istrazi" Turaka, tada tehnološki i ekonomski posrnulog korumpiranog diva, zapravo je bio recept buđenja nacionalne svijesti. Ako ste se ikada imalo potrudili biti ozbiljan vjernik, bacite oko na biblijski tekst o bitki za Jerihon. Doslovce je riječ o veličanju genocida. Možemo se lagati, ali mi ljudi samo smo obrazovane životinje, a to je dobro razumio i Njegoš. Njegova je poezija u duhu vremena, dakle, pisana otprilike kada su Britanci na smrt osudili oko 35 milijuna Indijaca, koje su koristili kao pothranjenu radnu snagu i motor vlastitog bogaćenja.

Će da se nabijem na kolc?

Teško je iz ozbiljne analize diplomatskih sposobnosti Njegoševe Crne Gore, multilateralnih veza prema Beču, Moskvi ili Istanbulu vjerovati da je Njegoš ciljao na zločin ili genocid. Zapravo, izgledno je da je želio dobiti ono što bismo danas zvali glasačko tijelo i da njegova poezija nije ništa manje teatralna od suvremenog balkanskog teatra političkog apsurda, s glavnim glumcima Acom, Koli, trojednim Bakom-Gagim-Milom, Rojislavom Šešeljenkom, Mekornjačicom, Obrisovim, Vizemarkom...

Ne pišem o ovome tek tako, želio bih da razmislite, ako stignete, o ideji da niste samo tupavi glasački botovi, jel, kad ovih dana neuspjehom zaključe izbornoreformsku priču u BiH i svejedno uđu u sasvim apsurdno legitiman izborni proces. Svi ti ratovi i otcepljenja i rehverendumi i mojerizacije, sve je to samo jedan obični paradok Njegoševa Gorskog vijenca.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.