Njihove i naše borbe: Tri puta nikad

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Za zagrijavanje, kako to uvijek biva, potrebno je prvo izupirati prstom u one druge. Prvo je to pravilo naših predizbornih kampanja u kojoj, budimo iskreni i prema sebi i prema njima, ništa novo nećemo čuti. A ako novo i čujemo, bit će to nešto nevezano sa zbiljom nego isprepleteno s njihovim svijetom koji nema nikakvog doticaja s našim.

Uz upiranje prstiju sipaju se žestoke optužbe za sve ono neostvareno i prijetnje prijetnjama novim sukobima, hlađenjima, zahlađenjima, ratovima i prošlošću bez budućnosti. Pogledati se u ogledalo, preslušati ranija obećanja pa onda izaći pred stado što se osulo i što tuplje bleji, nitko nema hrabrosti.

Na ovim stranicama u analizama obećanog napisano je prije više od tri godine, nakon konačnog slaganja vlasti, kako smo ''prvo smo jeli zlatnim kašikama, pa smo imali svoj kanal, pa svoj entitet, pa 100 tisuća radnih mjesta, a onda smo dobili osmijeh na lice i pokretanje biznisa za marku i za jedan dan''.

Naime, tadašnji novoizabrani predsjedatelj Vijeća ministara Denis Zvizdić, preuzimajući palicu, koja se za čas pretvorila u ogromnu batinu, rekao je kako želi da mladi ljudi otvore firmu s jednom markom i to za jedan dan.

Prije tri godine Zvizdić je, nakon što je u Parlamentu u 100 minuta rekao što sve planira u četiri godine mandata, u prvom televizijskom gostovanju rekao kako će mladi s jednom markom u džepu pokrenuti biznis, a kako će pri zapošljavanju prednost imati oni iz obitelji u kojima nitko ne radi.

Uz to, valjalo je podsjetiti i kako se ''Zvizdić kao premijer na nižoj razini, u fotelji najjačeg kantona, hvalio kako će od Sarajeva napraviti Bruxelles. Tu ga je valjda kopirao Slučajni Prolaznik, pa je najavio Zapadnu Njemačku u Federaciji, a pretvorio ju u istok svih istoka i prošao zauvijek. I baš kao što Zlatko Lagumdžija nije ostvario ni z od svojih zapadnih halucinacija, tako ni Zvizdić nije napravio ni b od svojeg busanja projektima i briseljenja Sarajeva''.

Dakle, svima koji protrljaju oči jasno je da u državi, koja usvoji u jednoj godini tek osam zakona, mladi ne otvaraju firme za jednu marku niti ikakvu prednost imaju oni kojima nitko u obitelji ne radi. Osim prednosti na izlasku iz zemlje.

U istom tom tekstu, o jednom drugom preuzimanju vlasti onom predsjednika i potpredsjednika Federacije BiH, valjalo je podsjetiti da na čelu ''predsjedništva'' Federacije prevladava poštarska djelatnost jer je muškom dijelu trojke zajedničko to da imaju radno iskustvo u pošti, ali i da su pala nova obećanja.

Tako je Marinko Čavara, novi predsjednik Federacije BiH, ''nakon što je rekao da na ovim prostorima rata ne smije biti tri puta nikad, u svom prvom televizijskom nastupu obećao je kako će građanima navući osmijeh na lice''.

Sad već ne možemo reći tri puta zaredom da rata neće biti, ali nemamo ni razvučenog osmijeha na licu.  

Prije skoro četiri godine, nakon osvajanja vlasti, na istim ovim stranicama popisana su javno iznesena obećanja iz Hrvatskog odgovora pred hrvatskom publikom diljem BiH.

''Izborna jedinica, federalizacija, bolji uvjeti za gospodarstvenike, hrvatski televizijski kanal i borba da mladost ostane u Bosni i Hercegovini, samo su neka od obećanja koje je lider HDZ-a BiH i budući hrvatski član Predsjedništva iznio na predizbornim skupovima i u medijskim obraćanjima tijekom izborne kampanje'', napisano je tada.

''Želimo kanal na hrvatskom jeziku kao dio javnog RTV sustava BiH, i vrlo jasno ću kazati, dobit ćemo ga iduće godine kada se vratimo u vlast'', rečeno je na jednom predizbornom skupu, a na drugom kako se ''moramo se boriti da ova naša mladost može maštati o svojoj budućnosti ovdje''.

Nakon proglašenja izborne pobjede, na prvom obraćanju medija poslije službenih rezultata Središnjeg izbornog povjerenstva, Dragan Čović je rekao kako će ''Hrvati u Bosni i Hercegovini imati izbornu jedinicu''.

Danas imamo premalo izbora, a kamoli jedinicu. Slušamo kako nam se pod bubrege prodaju brojke federalnog i državnog premijera o broju uposlenih  smanjenju broja onih što jedu proračun i upiranje prstom kako sve što smo mi htjeli nisu htjeli drugi. I ništa drugo nemamo. Čak ni obećani plan B i C oko izbornog zakona.

A i ovo nemanje je tek zagrijavanje kako će nam biti vruće u našem nemanju i njihovom lakom prelaženju preko zakletve i riječi. Dok život prolazi. Kao za jednu marku.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.