Zna li se išta, dokle će ovaj put?

Ono kad te prodavač zajebe

Stara klingonška poslovica kaže kako si dugovječan sve dok slučajno ne upoznaš nekoga tko može živjeti pet puta dulje od tebe. Može se primijeniti i kod nas.
Kolumna / Kolumne | 21. 04. 2022. u 09:20 Boris ČERKUČ

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Dobardan!

- Dobardan!

Dajte nam neki najbezvezniji pips s bojom, neki najjeftiniji, neki koji će brzo izblijedjeti. Imate?

- Evo imamo ovaj neki, proizvođač je Hlapko iz Gornje Brekele, taj vam neće dugo. A, ako smijem pitati, zbog čega vam treba Hlapko?

Trebamo staviti oznake za maratonce. Znate, imamo ovaj Mostarski polumaraton, pa da ljudi znaju kuda će. Da nam se ne pogube po gradu.

- Aha, razumijem. Ma, slobodno vi s ovim to označite, držat će taj vodu dok majstori odu. Polulak za polumaraton, hahahaha!

Eto, ovako nekako zamišljam razgovor ljudi iz organizacije Mostarskog maratona s prodavačem boja i lakova. Daj nam nešto što brzo 'lapi, što drži do prve kiše, što će automobili prebrisati gumama već nakon desetak dana. Najdalje.

I, naravno, dao im čovjek najgore što je imao. Hlapko iz Gornje Brekele. Pet i po' maraka.

Mjesec dana nakon što je i zadnji sudionik dolipsao do cilja Mostarskog polumaratona, ako me oči ne varaju, a ne varaju, privremene oznake i dalje stoje. Mali smajlići i strelice odolijevaju zubu vremena, mostarskom suncu, mostarskim kišama, mostarskim gumama, rekao bih da sijaju kao i prvog dana kad su ih organizatori privremeno nabacili, eto tek onako, da se trkači znaju snaći u mostarskoj urbanoj džungli, da ne odu u krivu stranu. Oznake umjesto da nestanu, one k'o maratonci – drže li drže! Smješe se oni smajlići, crkavaju od smijeha prvom susjedu, kojem ne ide baš najbolje. Nema mu ni dvadeset dana, a već pamti puno bolje dane!

Foto: Bljesak.info / Mali smajlići i strelice odolijevaju zubu vremena, mostarskom suncu, mostarskim kišama, mostarskim gumama ...

Namjera organizatora polumaratona sigurno je bila časna, nije u redu da se svojim oznakama miješaju u horizontalnu signalizaciju, ali nekako se stvari moraju označiti. Kad su to označili bili su uvjereni kako će sitne oznake jarkih boja ubrzo nestati i ostaviti samo službenu horizontalnu signalizaciju, zebre, strelice i crte, da neometano reguliraju mostarski promet. No, što drugo reći nego – zajeb'o ih prodavač!

S druge strane, u susjedsvu ovih oznaka, ni pola metra dalje pate se službeno izvučene i službeno plaćene zebre. I ne samo one – i strelice i crte na ulicama Mostara nestaju doslovce pred očima ljudi. Prođeš ujutro na posao, eto ih k'o nove. Vraćaš se popodne s posla, već omrčile.

Službenom bijelom bojom izvučene i službeno plaćene zebre, strelice i crte, jedva da mogu spojiti dvije kiše, a da ne izbijede. A o suncu i da ne pričamo. Baš sam pratio na nekim mjestima, ove oznake od maratona, kao u inat njima, ne mrdaju nikamo, a ove bijele službene nestaju kao da ih je dijete crtalo vodenim bojicama.

Kažem neki dan to jednom prijatelju, a on veli kako se dobro vide i prošlogodišnje oznake od maratona, nisu ih trebali ponovo izvlačiti. A u međuvremenu se zebre izvlačile boktepitaj koliko puta! I koliko će se još puta izvući sad pred izbore...

Foto: Bljesak.info / Nevidljivi pješački prijelazi

Joj, pa se odmah sjetih one patnje na polaganju vozačkog, kad me je htjelo obarati na raskrižjima, pa mi stave motoristu, mopedistu, biciklistu, zaprežna kola, kamion i autobus. I još nekakvog malog s loptom. Pa pita – a kojim redoslijedom idu preko zebre? Gdje mi je tad bila današnja pamet pa samo da im kažem – dok svi pređu preko zebre ionako je više neće biti! Stoga, nek' prelazi kako god koji hoće. I kuda god hoće!

Zbilja, već godinama građani Mostara „laju“ na izvođače radova i zebre koje nestaju poput magle, ali stalno se tamo netko pravi Tošo i kao da nam kaže da nemamo pojma i kako se ne kužimo u složen svijet boja za izvlačenje linija. Ovi što tvrde da su takve jedino dobre za izvlačenje para sigurno ne znaju kako je vraški zajebano izvući linije u gradu s ovakvim prometom i meteorološkim uvjetima. Kao da nam kažu da nema te boje koja može duže izdržati. Kao da nam vele kako za naše javne novce ne može bolje od ovoga!

E, može! Samo odeš u prodavnicu boja i lakova i upitaš onog prodavača da ti, umjesto Super Turbo White Everlasting boje koju si, naravno, naveo u tehničkoj specifikaciji tendera, dadne neku najbezvezniju. Neku najjeftiniju. Neku što ne moraš uopće razrijeđivati. Neku koja zbilja brzo 'lapi.

Traži nešto od Hlapka iz Gornje Brekele.

Ne'š se zajebat'.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.

Kopirati
Drag cursor here to close