Oslobođeni Mostar

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Ja se ovime stvarno ne bih bavio, budući da i sam gradonačelnik Kordić kaže kako želi da se bavimo komunalnim i infrastrukturnim pitanjima. I ja to želim, dragi Mario, ali evo ima godinu dana kako je moje naselje raskopano uzduž i poprijeko, do mjere da ga čak i psi lutalice izbjegavaju od straha da ne upadnu u neku od rupa, budući da nema ni svjetla pa se te iste rupe ne vide. 

Za to isto vrijeme gradonačelnik koji sam sebe zove Super Mario po šeprtljavom vodoinstalateru (možda ne bi bilo zgoreg da pogledaš taj film pa vidiš čime se nazivaš) sam sebi daje za pravo da se bavi prečom temom nego što su zgrade i kablovi i cijevi, a to su četnici, partizani, balije i ustaše.

Meni se gadi svakog tjedna biti jugozombie, četnik, ustaša, balija, ali ja doista ne postavljam cijevi i kablove da bih mogao ljudima smisleno objasniti đe ba zapelo. 

Ja se ne bavim zračnim lukama pa da mogu ljudima smisleno objasniti da se iz Zadra do Barcelone leti za 44 Eura, iz Sarajeva u Milano za 40, iz Tirane u Pariz za 30, iz Splita u London za 55, samo se iz Mostara za Beograd treba izdvojiti stotinjak Eura, i to za onu kompaniju što češće gubi prtljagu nego administracija Marija Kordića sjećanje gdje su cijevi gradskih vodovoda i kanalizacije. 

Pa bismo onda mogli o partizanima i komunizmu. Jer očito je Mario tu na svom području, iako sam vjerovao da su to urinarni trakt i gonade. 

Od Kulina Bana

Naime, svi ste vjerojatno čitali o varšavskom getu i početku progona Židova u okupiranoj Poljskoj, no nisu tu čisti niti komunisti, konkretno sovjeti. Naime, iako je u Rusiji na snazi bio bezvjerski projekt radnika, nekako su još u vrijeme Lenjina ruski jevreji bili naklonjeniji drugoj radničkoj partiji, menjševicima, a ne boljševicima. Teško da bi se ove dvije partije moglo podijeliti na desnu ili lijevu, ali su menjševici bili labavo demokratski uređeni, s naglaskom na politički konzervatizam.

Teško da se i Židovima može reći da su kao nacija ikako drukčije uređeni od komunizma, čak i dan danas, ali ipak su u proteklom stoljeću zadržali taj detalj demokratičnosti u odlučivanju, makar jesu radnički pokret komuna, odnosno kibuca. 

Baš tako i ruski sovjeti najprije kao dobronamjerno izdvajaju Židove u njihovu autonomnu oblast, pa onda 1936. u velikom progonu ne isključivo njih, nego menjševike progone, kojima su u značajnijem broju pripadali baš Židovi, a onda je baš Staljin okupacijom Poljske zajedno sa svojim frendom Hitlerom, počeo s relokacijom Židova u Židovsku Autonomnu Oblast, čitaj najveći zatvor na otvorenom, tj. Geto. 

Kod nas je bilo nešto slično, samo što ni tada nije bio toliko veliki broj Židova kao na sjeveru Europe pa su se u nas koncentracijski logori nacista i fašista opsežno bavili zatvaranjem ne samo Židova, nego i Roma, komunista i svih onih koji su se ponašali čudno liberalno i jednakopravno, primjerice Vladko Maček, koji je nazivno seljački političar, odnosno, što bi danas mi zvali liberal i socijal-demokrata. 

Mi osim tih komunista nismo imali niti jedne druge organizacije koja je imala kapacitet poput tih ilegalaca okupiti široku masu u antifašistički pokret. Mislim da bi jedan moderan gradonačelnik poput nekoga tko ovdje predstavlja Europsku Pučku Stranku trebao znati da su baš ti zli komunisti u nas bili okosnica borbe protiv nacizma i fašizma. Nacizma, koji je u čisto političko-filozofskom smislu, također socijalistička struja politike. 

Jedan gradonačelnik koji po uzoru na pokojnog Bandića ima za moto: 'idemo raditi!' trebao bi znati razlikovati antifašistički pokret od komunističkog terora. Ja koji sam iz obitelji domobrana i nositelja spomenice to jako dobro znam i razlikujem antifašizam od komunizma, razlikujem Goli Otok od borbe protiv Jasenovca. Naučio sam da Maček ili Hebrang tek po završetku Drugog Svjetskog Rata prestaju biti od koristi komunistima, a isto sam tako naučio da politika prevrtljivih rojalista (čitaj četnika Draže Mihajlovića) koji su jedan tjedan napadali Talijane, a drugi tjedan napadali partizane, nema nikakve veze s njihovom crnom mrljom u antifašističkoj borbi. To što su napadali fašiste, a ljubili naciste, isti klinac, naziv je samo malo preuzak, jer treba biti i antinacist i antifašist. 

Koga ba mi da se sjećamo?

Znači, ovog 14. veljače kada su partizani pobili fratre u Mostaru, ali i drugim mjestima, podsjetit ću gradonačelnika da je isti Franjo Tuđman bio zapovjednik partizanskih postrojbi i da je isti vjerojatno ili naređivao ili čisto zaklanjao pogled na ubijanje franjevaca i franjevki, nazivajući ih također propagandnim nazivom klerofašisti. Znači, gradonačelnik čiji je cilj izgraditi bolji Mostar trebao bi znati u koga se zaklinje i gdje je čemu mjesto. 

Meni je konkretno žao što je u Jugoslaviji na snazi bila komunistička represija, meni je žao što je u njoj na kraju vladao velikosrpski hegemonizam, jer sama ideja Strossmayerove zemlje Južnih Slavena je bio najsuvisliji recept da nas nakon više stoljeća okupatora konačno oslobodimo od stranaca i da sami gradimo svoju budućnost tolerancije, razumijevanja i rada za boljitak. Jer ako ništa, govorimo jezicima koji su u najbolju ruku samo dijalekti jednog većeg jezika. Imamo sličnu kulturu, a vjere i običaji su nam sličniji među lokalnim pravoslavcima, katolicima i muslimanima, nego što su bilo kojoj od tih vjera povezani s ostatkom matične vjere u svijetu (da ne bude kako ja baljezgarim, riječ je o višestoljetnom utjecaju manihejstva na Balkanu, dakle, ni kršćanstva, ni judaizma ni islama, a opet svega toga u jednom). 

Jednom modernom gradonačelniku, za kojeg sam se i sam uvjerio kako je vidio svijeta i učen je i školovan, i jezike zna, nekako me čudi da podilazi takvom razmišljanju. Je li to zbog čuvanja funkcije u stranci, da ne završi kao nagrađivani gradonačelnik Vidić, ne znam, no Smiljan je očito znao s narodom, ali ne i sa kolegama 'istranke'. 

Ovo, gradonačelniče, dakle, nemojte shvatiti kao vrijeđanje, znam kako ste inteligentni i školovani, ovo shvatite kao dobronamjernu opomenu kako se ubuduće ne biste uhvatili u koštac samostalnog ocjenjivanja tko je pravedan, a tko ne. Mi u Bosni i Hercegovini, pa ni na Zapadnom Balkanu, od partizana nismo imali bolje antifašiste, znate, i u tim istim svjetskim sveučilištima se uči da je Tito samostalno otjerao Hitlera, kao niti jedan drugi pokret u tadašnjoj ekumeni, bez pomoći Amerike ili demokratske Europe, bez pomoći sovjeta. 

A nešto je sasvim drugo Komunistička Partija Jugoslavije. I ja bih tako rado upoznao Stojana Vučičevića, koji baš poput mene nosi crnogorsko ime, a hrvatsku dušu, i volio bih da sam imao prilike izmijeniti koju i umjetničku i mudru s njim, ali i on je skončao nakon stradanja na Golom Otoku, kao mnogi drugi liberali tada. I opet, da ti komunisti toliko nisu valjali, onda bi danas države Balkana izgledale kao u Kraljevini SHS, i zemunski klan bi bio hrvatska mafija, a ban Jelačić ne bi bio rođen u susjednoj Srbiji, a ne bismo ni mi bili baš u granicama koje su ucrtali ti isti komunisti. 

To što su oni baštinili antifašističku borbu, baš bi i Vama trebao biti motiv da 14. veljače odete na misu za stradale franjevce, ali tek nakon što položite vijenac i pomolite se za duše tih istih antifašista s Partizanskog Groblja, na kojem, podsjećam Vas evo svakodnevno, nema petokrake, samo su simboli Peruna i Morane, Velesa i Lade, sveslavenski, bez totalitarizma, samo grad mrtvih u gradu živih. 

Znači, kao što ste vrstan urolog i androlog, prelistajte ponekad i kakvu povijesnu knjigu, vidjet ćete kako su zanimljive, daleko zanimljivije od gonada.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.