Pljuvanje trijezne godine i pijanog suživota

Tekst članka se nastavlja ispod banera

U Bosni i Hercegovini nikad ne znaš na čemu si. Ako popljuješ Novu godinu bez alkohola, onda ne voliš dovoljno zemlju po pravilniku patrotiozma kojeg su prisvojili.

Ako popljuješ alkohol, onda dovoljno ne slaviš. Ako i trijezan slaviš brojku na kalednaru, onda štuješ bogove koji u zemlji različitosti ne smiju biti različiti.

To što će Dino Merlin pjevati u Sarajevu onima koji navodno neće biti pijani najmanji je problem prelaska na novu kalendarsku brojku. Neće ni Mostar biti problem. Ni Stolac. Ni Dom naroda ni manjak viška Bošnjaka u pravosuđu. Naći ćemo mi nešto važnije i svjetskije da se brinemo.

Naslušali smo se kako će 2017. godina biti godina velikog preokreta. Stigla su pitanja na koja nemamo spremne odgovore. Ni sami sebe nikad ništa nismo upitali. Jer, u Bosni i Hercegovini stranke službeno šalju priopćenja da se neće dogovoriti. Nikad. Kako to objasniti onima koji žele odmah i sad? I to 3.000 puta.

Dobili smo obećanja da ćemo promijeniti stvari zbog kojih mi stojimo a veliki vitezovi naroda rastu. Dobili smo obećanje da će radniku biti bolje a da državna sisa da neće biti razvučena na izmišljene urede i dužnosti. Pa je razvučena. I izmišljena nova, ako jedna presuši.

Dobili smo obećanja da ćemo i mi i oni, a i oni, napokon proživjeti skupa. Punim plućima. A živimo jedva jedni pored drugih. I jedva dišemo.

A onda se pretvaramo u masu koja prosvjeduje za mir tamo negdje daleko ne shvaćajući zašto je tamo rat. Pa se tješimo svojim mirom dok rat u nama još uvijek tinja i vadi se iz svih kutija s tavana. Pomislimo tek na tren da su ruke koje pružamo u daljinu trebale biti pružene onome do nas. Ili nisu? I nastavimo mlatarati rukama u suživotu kao u baruštini u kojoj se utapamo.