Podgrijani šamar naših vrijednosti

Tekst članka se nastavlja ispod banera

U vremenima kad se ponavlja, kao što se mnogo toga ponavlja na ovim prostima, kako sa svih strana vrebaju napadači na ono što jesmo, što smo bili i što trebamo biti, kad se mantrično ponavlja kako se moramo braniti i čuvati svoje, zapljusne nas šamar naših vrijednosti.

Izloženi vjetrometini vidljivih i nevidljivih udara, stvarnih i umišljenih podmetanja te lažnih prijetnji kako bi netko opravdao svoje nespretno djelovanje, u silnoj borbi da se očuvamo i obranimo ono što jesmo, što smo bili i što trebamo biti, sami sebi lupamo šamare i izlažemo se ruglu većem nego ga zaslužujemo.

Tako bi se, naime, mogla ugrubo – jer ufino ne može - definirati borba za književnost i jezik Hrvata u Bosni i Hercegovini koja se ogledala u natječaju Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne i mostarskog Sajma koji će potaknuti stvaralaštvo i podgrijati hrvatsku kulturu u BiH mikrovalnom pećnicom!

''Tu je moj dom'' tema je o kojoj trebaju pisati srednjoškolci i studenti. Najbolji od njih dobit će ono što niti jedan književni žiri niti jednog književnog natječaja na svijetu nikada nije dodijelio. Čak se ni u kulinarskim dvobojima više nitko ne lakta za mikrovalne pećnice niti se učenicima ugostiteljskih škola za najbolji umak i nezagorjele palačinke dodjeljuje nekadašnje tehnološko, dokazano nezdravo, zastarjelo čudo.

A taj dom, o kojem budući književnici trebaju pisati sveo se na čudne načine borbe i dokazivanja naših vrijednosti. A koliko držimo do njih dokaz je valjda i to čime nagrađujemo buduće pisce i gdje smo smjestili društvo književnika. U ćošak, poput neposlušnih učenika, svedeni su pisci i oni koji to pokušavaju biti od onih koji odlučuju o sudbinama a kunu se u čuvanje nas, onog što jesmo, što smo bili i što trebamo biti. Pretvoreni su na nebitnu stavku koja se izvlači po potrebi onih što se kunu u jezik a ne čuvaju ga, ne pričaju i ne pišu nego se, bez imalo odgovornosti igraju s onim što jesmo i čime smo, kako se to volimo lupiti u prsa, zadužili i ovu zemlju ali i šire.

Prevrće se, siguran sam, mrtvi Šimić u grobu kad vidi kakvi ga to podrgrijavači vrijednosti čuvaju baš kao što su ga okitili na godišnjicu objesivši mu kao konju vijenac oko vrata i ostavivši ga mjesecima da vene pod glavom onoga koji je smislio stihove o kojima uskoro neće imati tko govoriti.

U vrijeme kad je potpisnik ovih redaka nagrađivan u ime danas okonjenog Šimića i umikrovaljene kulture i književnosti, bilo je malo više dostojanstva prema pisanoj riječi koja bi valjda jedina trebala svjedočiti o tome što jesmo, što smo bili i što trebamo biti. Očito je da ovi i ovakvi borci mogu biti samo primjer kakvi ne trebamo biti i da će nam uskoro, da se podsjetimo na sve što nam je nekad vrijedilo, trebati čarobni mikro-valovi.

Danas se borba za jezik, narod, kulturu, slovo svela na nespretno sponzorsko podgrijavanje kao da na sponzorskim policama među silnim uređajima ne postoje oni koji služe za ''moderno'' čitanje knjiga, pisanje…

Danas su borci za sve vrijednosti glumljeni ratnici kojima nije bitan cilj jer ne žive niti trenutka unaprijed, ne poštuju veličine iz prošlosti, okonjene i bačene unazad, nego se pretvaraju u polubogove što brinu o onome što jesmo, što smo bili i što trebamo biti, paleći šamar svima onima koji vjeruju da se netko može i zna boriti. Svojom nas borbom tjeraju da se sramimo i podgrijavaju želju da se pobjegne od njihova načina borbe.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.