Podijeljeno sa dva

Tekst članka se nastavlja ispod banera

U gradu bez izbora ipak stalno možete nešto birati. Majke mi moje. Prošli tjedan mogli ste, eto, birati jeste li za Baku ili protiv Bake. Odazvalo se dosta ljudi po facebooku i po portalima.

Moram priznati da me je pomalo strah kada pročitam kakvih sve ljudi i komentara je bilo uključeno u polemiku, ali ipak me je obradovalo to što izjašnjavanje oko lika i djela našeg nogometnog genijalca nije bilo plebiscitarno, tako da striktno DA i striktno NE nije išlo linijom razgraničenja iz devedeset i neke, a pogotovo ne linijom imena i prezimena, što nam je navika još iz tih nikad minulih sezona.

Pročitao sam puno komentara koji su mi donekle vratili nadu da u ovom gradu, ili neodvojivo vezani za njega, egzistiraju i mnogi racionalni ljudi. No, i dalje sam razočaran što su mnogi dežurni branitelji ljudskih i civilizacijskih vrijednosti, pa i Bakini nogometni suborci,  ostali šutjeti k'o zadnje pi*ke.

A razočaran sam jer postoje puno teže teme oko kojih je malo toga racionalnoga moguće reći u ovom gradu i zemlji, jer su busije i stavovi odavno zauzeti i samo se iskušenja izmjenjuju po kalendaru, a grad i zemlja stalno k'o Transformersi, čas su u miru, čas umalo ratna opet svira.

Koncertna direkcija

Ovaj tjedan za izbor imate koncert, koji se nakon početne skoro pa apsolutne nezainteresiranosti  svekolike javnosti  (ne sjećam se nijedne reakcije kada je prvi puta najavljen u medijima) pretvorio munjevito, zadnjih sedam dana pogotovo,  u najveći problem u zemlji. I kako to obično biva - u prebrojavanje u koje te ubroje i ako ne želiš biti ubrojen. Kontam da je mogla krenuti polemika već od dana kad je najavljen, nudio se kao penal za neistomišljenike, ali valjda je tada već bilo i prečih tema ili ovdje malo tko voli da se teme preklapaju i bez veze potroše?

Nema tko se nije zadnjih dana javio da kaže nešto na temu koncerta, pa ste na širokom internetskom polju i vi mogli opet  izabrati stranu. Uglavnom imenom i prezimenom i profilnom na fejzbuku slijedi i stav, što ti nabaci onaj stari osjećaj da su tolike godine k**cu prošle i kako svaki kalendar ovdje ima natpis 1992. ili 1993., samo se ne vidi do prve zgodne prilike. A prilike ima svako malo u različitosti koncepata kakva ona već jeste, pogotovo ako ste skloni inatu, a inat kod nas, kao što smo se uvjerili i nedavno,  puni stadione.

Prokleta mogućnost izbora se, eto, i bez izbora, svako malo pojavljuje u Mostaru. A skupa s njim pojavljuje se i mržnja, ljepljiva, masna i ustajala,ona koja smrdi do neba i ne priznaje ništa osim DA ili NE.  Odnosno u našem slučaju MI ili ONI. Nema MOŽDA. Teško je IZMEĐU.  Jedina sreća je što ipak još mnogi Mostarac generalno apstinira od izbora i nije svaki baš za loženje.

Dijelom se naviknuo, a dijelom mu valjda lijeno i naučio konačno gledat' svoja posla. A i lijenost je, valjda,  dokaz neke inteligencije, baš kao i ovo potonje. Tako da apstiniranje od izbora postade i apstiniranje od mišljenja o svakom izboru. To ipak ne znači da ne postoji kvorum za stalni fajt, koji uvijek izroni da nas povuče ravno do dna.

Počele predkvalifikacije za narednu sezonu?

A nije za ne primijetiti da mediji i političari, pogotovo ovi što vrebaju svaku priliku da se dignu iz zone ispadanja, šilje po svom i nema više na finjaka. Nema sredinom, čak ni kod onih koji se hvale da imaju srce za sve. Teške riječi ionako nitko u ovoj zemlji ne sankcionira, pa je arsenal nikad bogatiji. Čini mi se da ni stihoklepci iz devedeset treće nisu imali ovako širok dijapazon uvreda o drugima. Čini mi se da ovi dalji od Mostara puno više galame, grad bi po njima već trebao puknuti k'o šipak, po staroj liniji zarastanja, ali bez obzira na sve, rekao bih da šipcima,  srećom, ipak nije sezona.

Oglasio se i PIC, na čelu s Visokim predstavnikom, ali samo da bi nam  još jednom potvrdili da su u zaključcima uzaludniji od Ustavnog suda BiH, čije odluke se inače provode za popizdit' (Ne treba ti za primjer ići dalje od Mostara). Nekome je možda izgledalo da će nakon PIC-ovog zaključka sutra na stadion sletjeti dvanaest helikoptera sa specijacima  i pohapsiti sve sudionike, uključujući i poznatog pjevača, zbog kojeg se ostali koji nastupaju imaju osjećati kao tehnološki višak, ali je milijun puta izglednije da će Valensio samo dopuniti i gornji lijevi kut tribine, koji je na ovakvim koncertima ipak tradicionalno nešto prazniji.

Neka pati koga smeta i druge ljubavne

Neka me netko ispravi ako nije fakt da se koncert održava i zato što se može održati tu gdje se održava bez da ga netko u tome omete. Svoj na svome – i kapak. Uzalud traženje zabrana kad svi znamo kako stvari stoje. Samo se neki prave da ne znaju, a neki samo foliraju. Kao jedan moj frend iz Sarajeva koji je glasno za cjelovitu i građansku BiH, te u njoj ni danas ne vidi entitete, a pogotovo neke minule teritorijalne jedinice, ali svaki put kad mi dođe u goste u Mostar i kad se dogovaramo gdje ćemo se naći, uredno pita – je li to na vašoj ili našoj strani?  

Ja ga svaki put uredno ispravim i dobronamjerno mu kažem da nema vaša i naša strana i da bi pogotovo njemu sve trebalo biti naše, ali jok, uvijek napravi isti mistejk,a ja se svaki put zbog njega osjetim k'o sa svoje strane.  I nije on jedini. I preostane mi samo da slegnem ramenima, pomalo razočaran u sve, jer ako tako razmišlja netko bez granica, kako onda razmišljaju oni s granicama u glavi?

Eh, da se vratim na temu, ima u Federaciji, doduše, gradova gdje se ne može napraviti ovakav koncert, ali ima gradova gdje itekako može. Što jasno govori onome koji hoće čuti da je Federacija sastavljena od dva oprečna dijela (pusti sad deset kantona, to je drugi par rukava) – a razlikuju se po tome što se u jednom dijelu može održati ovakav koncert, a u drugom ne može. Eto, ako vas netko bude pitao kako najlakše odrediti neke stvari, da znate, ne morate više govoriti ono o računima dvije Elektroprivrede, ovo lakše neki ljudi kontaju.

Sve je ovdje dijeljivo sa dva

U Mostaru, recimo, na stadionu koncert može, ali bi pod Starim teško mogao, zapravo nema šanse, što opet govori da je Mostar ipak sastavljen od dva dijela. Dijela u kojem može, pa da se u kolo uhvate skupa sve probosanske stranke i svi ambasadori PIC-a, i dijela u kojem ne može, jer nije to ista tapija. Ali, nemojte to nikome reći glasno, mogao bi vas optužiti da ste protiv jedinstvenog Mostara.

Ali, fakat, ovaj što upravlja stadionom pod Bijelim Brijegom, sigurno ne upravlja onim svjetlima kojima se u bojama osvjetljava Stari most, a slikom kula Helebija. Tamo se neki drugi pita, svi to znamo, ali opet ne pravimo oko toga neku frku, zar ne? Normala, brato, sve je to Mostar.  Ali je činjenica da kad kažu da koncert vrijeđa građane Mostara isto ima mnogo, možda i više, onih sasvim neuvrijeđenih. Koji su isto, na papiru i u životu,  građani Mostara. Kto je onda Mostar, rekti?

Inače, kao malu pripomoć u pronalaženju prave teze o tome što je onda Mostar, samo da podsjetim kako iduće godine slavimo jubilarnu desetu obljetnicu od zadnjeg demokratskog općenja u ovom gradu.

Jeste li baš sigurni da bi, sve i da nam zakažu izbore, odabrali MOŽDA, umjesto DA ili NE? Ja sam, posebno ovih dana, siguran da, uz ovakve predigre nema šanse. I da se čak i oni koji običnim danima nude MOŽDA u ovakvim prilikama prislone uz kraći i rezolutniji odgovor.  Svak' se zgrči uz svoju stranu. Tako da treba reći i ovima koji se k'o fol trude da se i ne trebaju truditi da nam nešto kao omoguće.  Ono, da se ne ponavljamo bez veze.