Preglasavanje u entitetskom haustoru

Tekst članka se nastavlja ispod banera

''Na jednoj od točaka SBB i HDZ preglasali su SDA, zatim su SDA i SBB preglasali HDZ i konačno SDA i HDZ preglasali su SBB. Sve je to bilo na jednoj sjednici.''

Tako, dakle, zvuči koalicijska ljubav u Federaciji BiH. Priznao je to federalni premijer Fadil Novalić govoreći o funkcioniranju svetog trojstva što drži uzde razuzdanog entiteta.

I nije to ništa strašno. Tako, valjda, funkcioniraju sve ljubavi u koju je uključeno više partnera, a razuzdani entitet ionako jurca livadama političke nestabilnosti godinama, pa ga ni najnoviji predizborni galop neće poljuljati. Kako to u nas odavno biva, zajedništvo, na koje smo osuđeni, kojim se dičimo, a koje nas opterećuje, počiva na onoj: Zagrli onog tko ti je bliže, izigraj onog tko ti je dalje i ponovi to više puta sa svima.

Za spomenuto pravilo, u kojem se bliži i dalji, gornji i donji, mijenjaju po potrebi, ne treba ići na političku razinu. Dovoljno je otvoriti vrata, susjedima dodijeliti ulogu jedne stranke, pa uočiti da nema puno razlike između koalicijskih i sustanarskih partnera.

Tako većini neće biti strana priča da stanari s prvog kata ne žele sudjelovati u čišćenju haustora u onoj mjeri u kojoj to žele oni s trećeg, ali će oni s drugog podržati one s trećeg. Jer, ipak, oni s prvog, koji tvrde da ne trebaju čistiti ono kud ne hodaju, ne prolaze pored njihovih vrata. Zato je u ovom slučaju bolje biti dobar s onima s trećeg.

Kad je u pitanju čišćenje dvorišta, onda su oni s prvog kata najglasniji i imaju najviše argumenata da bi svi u zamišljenoj (a možda i stvarnoj) trokatnici trebali zasukati rukave i počistiti dvorište. Oni s trećeg kata kažu kako njima ne smeta, a oni s prvog galame kako oni moraju gledati sav taj smrad dok oni s drugog kažu kako će zasukavanje njihovih rukava čekati da se oni s prvog i trećeg dogovore nadajući se da do toga neće doći nikad.

No, kako bi nekako nagovorili i one s prvog i one s trećeg da se obnovi rasvjeta u haustoru, oni s drugog sići će kat niže i obećati nagovaranje onih s trećeg na čišćenje dvorišta. Potom će otići i do onih s trećeg i obećati da će zalijevanje cvijeća na prozorima, čije čišćenje ne spominju ni jedni ni drugi ni treći, preuzeti ako popuste u galami da oni imaju svoje svjetlo i da u tom slučaju ne budu na strani onih s prvog kata koji tvrde kako im svjetlo ne treba jer nemaju puno stepenica do svojih vrata.

Tako su u (zamišljenoj) trokatnici svi partneri preglasani i svi se, nekom čudnom ljubavlju, vole. Zgrada, polučista i polu svijetla, još uvijek stoji. I može se nazvati zgradom. Otprilike to tako izgleda i na federalnoj razini. Resori su podijeljeni u prvoj, bolnoj, bračnoj noći. Sve ostalo su grljenja bližih i izigravanja daljih u određenom trenutku nad određenim plijenom.

No, to neće poljuljati zauvijek zaljuljanu Federaciju kojoj ljuljanje treba kao novorođenčetu s grčevima. Preglasavanja, ma koliko se mi zgražali nad činjenicom da za jednim stolom tijekom jedne sjednice može biti toliko okretanja leđa i toliko rastezanja, nisu po našim definicijama koalicijske ljubavi, ništa strašno. Svjetlo u haustoru ovakvih entiteta i ovakve države nikome ne treba. Važno je da svijetli kad jedni, drugi i treći zatvore vrata i uvuku se u svoje jazbine perući s kože, s gađenjem, sve koalicijske zagrljalje.