Projekt: Nacionalni park Daytonstan

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Sve češće čujem od domaćih političara da o Bosni i Hercegovini govore kao o “projektu”. Baš sam prije nekoliko dana čuo Dragana Čovića kako koristi baš riječ “projekt” govoreći o Bosni i Hercegovini. Ne čujem ga da kaže država, domovina, zavičaj, bilo što.

Nebitno je uistinu što konkretno Dragan Čović misli o Bosni i Hercegovini, ima ovdje dovoljno ljudi koji ne razmišljaju poput njega, međutim ta konotacija “projekt” mnogo govori o bosanskohercegovačkoj stvarnosti. Projekt je, je li, neki udruženi poduhvat koji može, a i ne mora uspjeti, ali redovito iz nekog fonda dobivaš novčana sredstva za rad na projektu. Grantovska, proračunska, i to je također nebitno, bitno je da ti je sudjelovanje u “projektu” - plaćeno.

Operacija uspjela, pacijent podlegao

“Projekt” ne mora nužno biti uspješan da bi eksperiment bio. Primjerice, ukoliko presadite ljudsku glavu na tijelo drugog čovjeka i pacijent umre, samo je za pacijenta “projekt” propao. Medicina će od ovog eksperimenta itekako imati koristi. Kada je početkom 1990-ih secirana Jugoslavija da vide mogu li se njezini dijelovi nastaviti vegetatovno razmnožavati, “projekt” je samo po Jugoslavene bio poguban – Hrvati, Srbi, Slovenci, Crnogorci, pa čak i preimenovani Muslimani, svi su redom preživjeli. Samo su Jugoslaveni nestali. Dakle, “projekt” seciranja Jugoslavije pokazao se uspješnim, uz utrošak Jugoslavena.

Neki od tih Jugoslavena, dapače, mnogi od njih, i sada su na čelu Bosne i Hercegovine. Nakon što su završili s projektom Jugoslavije, nastavili su “projekt” Bosne i Hercegovine. I zaboli ih đon hoće li “projekt” opstati, njihov će eksperiment biti uspješan čak i s negativnim ishodom. Uredno će biti nagrađeni, i više nego zasluženim plaćama i mirovinama, baš kao što to uvijek i biva u farmaceustskoj ili kemijskoj branši. Zapravo, u tim laboratorijskim branšama općenito.
Problem i nije kako će Baka i Mile i Dragi, nego što će biti sa zamorcima nakon “projekta”.

Teški život pokusnih kunića

Postoje međunarodni protokoli i sporazumi koji vivisekciju, odnosno operiranje u znanstvene svrhe, smatraju mučenjem. Posljednje poznate slučajeve vivisekcije provodili su japanski znanstvenici tijekom drugog svjetskog rata, potom dr. Mengele i u posljednjem slučaju Crveni Kmeri. Svi slučajevi danas se smatraju mučenjem i ratnim zločinom. Nadajmo se stoga da “projekt” Bosne i Hercegovine, kako ga naziva Čović, ne uključuje operiranje živih ljudi, budući da čak i vivisekcija životinja mora proći stroga etička povjerenstva i također se smatra nehumanom.

Pa ipak, eksperimentiranje koje ne uključuje vivisekciju nije zabranjeno i rijetko je podložno ocjenama etičkih povjerenstava, a još rjeđe međunarodnih etičkih povjerenstava. To ne umanjuje stres, izlaganje bolesnom ambijentu, kemikalijama i konkretno bolestima, to ne umanjuje zaslijepljivanje (svi vi koji živite oko Projektanta, prepoznajete li se?!), zaglušivanje (probajte se odmoriti u Fejićevoj)...

Vjerujem da ste mogli naići na tekst o umirovljenoj čimpanzi koju su njeni zlostavljači, znanstvenici, nakon godina brojnih eksperimenata i sudjelovanja “u projektima” odlučili osloboditi daljnje patnje, da umre dostojanstveno. Ne znam jeste li primijetili koliko je ta čimpanza izgledala ljudski, pognuta, potištena, sijeda, ćelava.

Jeste li svjesni “projekta”?

Također, ne znam jeste li svjesni da se eksperiment ne može provoditi nad svjesnim subjektima, budući da samo znanje da sudjeluješ u eksperimentu utječe na ponašanje, stoga dovodi u pitanje relevantnost čitavog “projekta” - osim u slučaju da eksperiment jest izučavanje utjecaja svjesnosti na ishod istraživanja, što vjerujem da nije, jer, odmah bi nam rekli: “Slušaj ‘vamo, vi Hrvati ste, lupam, nositelji europskih vrijednosti, vi Srbi niste, a vi, Bošnjaci, vi ste kontrolna skupina!”

Znači, jednostavno je – pokažete da ste svjesni eksperimenta kojeg sudionici u “projektu Bosne i Hercegovine” provode i time ste automatski obustavili isti, kojeg će “projektanti” potom preseliti negdje drugdje. To su, recimo, napravili Albanci i nu đavla, eno ih ubrzanim korakom sustižu Europu.

Ukoliko doista niste svjesni “projekta”, kako ga Čović sada i neskriveno zove – onda jbg. jednostavno niste svjesni, nemušte ste zvijeri. Nemojte se čuditi ako vas sutra krenu operirati bez anestezije – samo sudjeluju u “projektu”.

Eto, zaključujem tekst bez priče o federalizaciji i šestorki. Probajte i te pojmove staviti u kontekst “projekta”, što vam kažu?