Promet - Saobraćaj 0:0

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Nekoć davno, u ono doba dok još nitko nije ni sanjao da će se dogoditi ono što nam se dogodilo, netko mudar dosjetio se razmišljati o budućnosti Mostara. E sad, je li to bio jedan čovjek s idejom ili namjerno skupljena grupa istomišljenika, nije ni bitno, ali je jasno kao dan da je netko u ono doba kada u gradu  još uvijek nije bilo previše automobila bio svjestan da će ih jednog dana biti mnogo više i da će kad – tad postati gusto. Tako je linijom nekadašnje „ćirine pruge“ napravljena nova gradska magistrala, danas poznata svima kao potez Bulevar – Donja Mahala, pa nadalje.., s tim da je uvijek oči ubadao nikada dovršeni i nesavršeni nastavak od Gimnazije prema Pošti (zvali smo je Nova, jer je postojala i Stara, a na Aveniji Mala) i dalje kroz Centar 2.

Danas, sa sasvim izglednim dovršetkom novog mosta prema Sjevernom logoru (taj naziv će, izgleda, nestanku vojske usprkos, ostati u upotrebi baš kao i nekoć „Vojničko igralište“) otvara se jedna potpuno nova perspektiva što se tiče prometa u gradu, a ta perspektiva kaže da će od sada veliki dio prometa koji je nekoć stizao sa sjevera umjesto da se gužva preko Zalika na Carinski most jednostavno ići novom rutom.  U trenutnoj situaciji to još ne vidimo, ali već za koji dan, možda i koji mjesec, polako će se početi mijenjati navike vozača, kako domicilnih, tako i onih koji u grad dolaze izdaleka.

Gradska rijeka i njezine pritoke

Ako malo zamislite kako će to ići, vjerujem da će vam odmah pasti na pamet kako će se bitno pojačati promet na cestama koje logično gravitiraju Novom mostu. Siguran sam da će, ne samo oni koji voze za Sarajevo , Konjic i Jablanicu ili dolaze otamo, a koji su do sad išli preko Carinskog mosta, nego i oni koji su do sada na tom putu koristili  lokalnu cestu preko Raštana i  Hidroelektrane prema Vojnu, nahrupiti novom komunikacijom.  Povećat će se promet onim novim produžetkom Avenije, tek tada ćemo vidjeti koliko su semafori na Vrhu Avenije dobro rješenje, a tek tada ćemo vidjeti koliko je dobar i protočan sustav kružnih tokova, od onoga kod Mljekare, pa nadalje…

No, postavlje se ovdje nekoliko pitanja? Prvo. Što ćemo ako dobar dio vozača otkrije da se ulazak u grad može presijeći odmah nakon mosta, kroz ulice u naselju Centar 2? Pogotovo bude li promet gust. Hoće li se pojaviti konačna potreba za jednom boljom, protočnijom i sigurnijom cestom kroz samo naselje, a koja bi išla direktno na most od Centrum benzinske crpke?

Drugo. Hoćemo li tek tada vidjeti da je, u skladu s vremenima u kojima živimo, odavno trebalo napraviti četiri trake kroz sadašnju cestu u Centru 2 i proširiti ne samo nju, nego i onu cestu od Hotela Ero prema Španjolskom trgu? Time bi se zapravo ispravila davna nelogičnost kojom Nova gradska magistrala nikada nije dovedena do logičkog kraja, nego je stala kod Hita. 

Nema više linije razdvajanja

Olakotna okolnost mnogima koji su lijeno gledali na takvo stanje stvari je činjenica da dugi niz godina nakon rata Mostar nikako nije funkcionirao kao pravi grad, nego kao dva grada dovoljno udaljena jedan od drugog, odnosno razdvojena bivšom linijom razdvajanja, što je, da paradoks bude veći, zamišljena linija spajanja koju su one mudre glave s početka ovog teksta nekada nazvale Novom gradskom magistralom, odnosno cestom koja će na sebe uvezati sve ostale ceste u gradu, kao što Neretva u sebe privlači svaku rijeku koja joj gravitira. To što je Mostar godinama imao propuh na Bulevaru, to je bio drugi par rukava, no zima koja stiže donosi u razmatranje neke nove rukave.

Možda se to do nedavno nije dobro vidjelo, ali sad će se itekako vidjeti. Zbog radova na lijevoj obali grada, gro prometa iz Titove ulice silom prilika će se prebaciti na Bulevar, a kad tome dodamo i priključenje nove ceste preko mosta prema Zaliku dobit ćemo otprilike situaciju koju su nekadašnji gradski oci vidjeli u budućnosti, što otvara i treće pitanje.

Quo vadis, Avenija?

To je stuacija koja će nam otkriti potrebu da neke stare zamisli konačno budu provedene u djelo, uključujući i redefiniciju prometa na samoj Aveniji, koja će u novoj situaciji kada promet prema sjeveru neće više biti izlazak u ćorskokak morati dobiti totalni „facelift“ ili ćemo imati opći nered i pogibelj u prometu. To će otvoriti i  pitanja – što s parkiranim vozilima na Aveniji sada kada se promet direktno navede na tu ulicu?

Kažem, nekada davno neki su vidjeli kuda sve vodi i imali vremena reagirati. Ne treba biti prestrog ni prema trenutnoj Gradskoj upravi, dobili su u ruke razvaljen i rahitičan grad, a blokade su bile logičnije od širokog razmišljanja. Nažalost, velikom operacijom izgradnje kolektora trebala se nekako progurati i totalna redefinicija prometa, s naglaskom na spomenuto proširenje ulica, čime bi Mostar konačno dobio prometnu kralježnicu, koje je do sada imao tek pola, a čime bi se izbjegle gužve i mogući horor u prometu u najavi, kao posljedica stalne činejnice da su poprečne veze na Bulevar i Mahalu prema istoku očajne i definirane starim propustima i zatečenim stanjem.

Opet propuštena mrtva šansa?

No, izgleda da je šansa, zbog nedostatka novca ili volje, ili naprosto zbog oboje, propuštena. Pokoji kružni tok je, čini se, ipak dobro rješenje, ali tek nekakva privremena mjera gašenje gorućeg problema. Da je Mostar normalan grad, što, nažalost, nije, Titova bi se, baš kao i Fejićeva odavno ostavile na miru i turistima, a svakdašnji unutrašnji promet prebacio tamo gdje se može šire, brže i bolje. Zbog raznih okolnosti, taj dio je do danas ostao prenapućen, a parkiranje i promet prava mora, baš kao što je nekadašnji široki zapadni dio, gdje ste nekad mogli i poprijeko parkirati, iz čiste dosade, već godinama preuzak za novu količinu vozila.

Logika te tjera da vrištiš – spojite konačno tu gradsku magistralu, produžite je konačno kao ljudi prema Avijatičarskom mostu i napravite već jednom tu zaobilaznicu u vječnoj izgradnji, ali gdje Mostar, gdje logika? Uđeš u grad s Balinovca ili cestom od Zalika do Carine i sve ti bude jasno.