Šamaranje i laprdanje uglednika u BiH

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Nedavno je jedan ugledni član društva ugledno zadao nekoliko udaraca nastavniku zbog sinovih jedinica usput poručivši javnosti kako tako ugledan smatra potpuno nebitnim nekoliko predmeta u školi. Opalio je uglednik nekoliko šamara našem društvu, od institucije školstva, do omalovažavanja uloge nastavnika i normalnog bezšaketajnog odgoja. Samo sebi šamar nije dao.

Potom smo čitali kako su se pošaketali dekan i profesor kako bi na visokoj umnoj razini raspravljali o tome tko treba ući u sveučilišni senat i zašto. Nakon osnovnog, pao je niski udarac visokom obrazovanju kojeg su razni šaketači tijela i uma pretvorili u rasadnik članova raznih mladeži i omladine te bježača iz zemlje.

Piše se i kako je jedan općinski vijećnik ulovljen u krađi šume, a da je jedan kantonalni dužnosnik tijekom radnog vremena prodavao med. Ranije smo mogli čitati kako je predsjednik županijske skupštine bez ikakvih posljedica slagao zastupnicima i javnosti da je diplomirani profesor. Nismo potom pročitali da je ijedan od njih kažnjen za svoje privatne biznise i nedosanjane diplome. Baš kao što je nekažnjen ostao i županijski ministar koji je lagao za diplomu i kojem je radna knjižica, koja je mogla biti neki dokaz, odlepršala s krova automobila u pokretu.

Naslušali smo se i kako komuniciraju malo veće face od neostvarenih profesora pa smo čuli kako lideri entiteta s jedne strane novinarima i protivnicima šalju uvrede po raznim osnovama, a s druge strane kako se stado službeno proglašava glupim, rastrošnim i neuklopljivim u velike planove sićušnih vladara.

Crvenjeli smo se pred malim ekranima gledajući kako uglednici zapliću dok komuniciraju i dok ministri priznaju kako baš ne znaju to o čemu se priča. Nije to, naravno, njihov zadatak.

Nagledali smo se i sitnih karika u lancu uglednika kako se ponašaju poput malih bogova iako im je u rukama samo jeftini i zaostali pečat kojim država ubire još jedan sitni harač. Najobičnija administracija jedan je rasklimani zbor uštimanog kaosa u kojem uglednici, veliki i mali, drže lice ovog društva i pale mu šamare neumorno.

Od tog sitnog administracijskog aparata, preko županijskih entitetskih i državnih galamdžija na prste jedne ruke mogu se nabrojati oni koji ne pale šamare ovome društvu. Svi drugi su, uglađeni i ugledni na silu, djelitelji šamara i unazađivači ovog trokutastog jada kojeg svi šamaraju zbog jedinica nekih drugih uglednika.

Bilo je dovoljno pogledati emisiju 'Pošteno' na Federalnoj televiziji u kojoj su svoj ugled pred javnost prostrli dama iz pravosuđa i ministar iz Vijeća ministara. Bila je to parada galame, upadanja u riječ i kafanske konverzacije. Bio je to jad i čemer. Bila je to Bosna i Hercegovina u malom, na svim razinama, po svim pitanjima, u svim narodima, na svim jezicima. Bila je to epizoda koja nas je još jednom uvjerila kako se upravljanje ovom zemljom i našim životima svodi na laprdanje pod karminima i u kravatama.

Imena svih uglednika ne spominjem namjerno jer se ne spominju imena bogova uzalud. A, sve više se čini kako je u ovoj zemlji sve uzalud pa i ovi redci i redci iznad ovih redaka. I prije i poslije. Jer postoje opet neki drugi uglednici i urednici koji drogiraju javnost naručenim i lizodupačkim redcima i koji laprdanje ukravatljuju i karminaju.

Uglednicima je lako naći opravdanje i vrlo je lako da posegnu za branjenjem svojega ugleda. A kad čovjek vidi tko nam čini društvo uglednika, jasno mu je zašto je zemlja tupa i neugledna.

Oni nam biraju predmete, oni nam nameću učitelje i profesore, oni nam kradu šume i prste drže u našem medu. U međuvremenu, pale šamare i sigurni su samo da ne griješe kad glasuju i prostoru se na glasačke liste.