Skrivanje sramote koju naplaćuju tufekčići

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Kao što su migranti protjerani kad je Erdogan iznajmio Sarajevo za svoju predstavu, tako je Sarajevo u Mostar protjeralo i povjerenstvo koje je trebalo usuglasiti dva papira novog zakona o braniteljima. Potjeralo je time i borce i branitelje, koji oblijeću oko povjerenstva.

Prvo, Erdogan nije smio vidjeti bijedu koja se vucarala po sarajevskim parkovima a s kojima država nije znala što će i kako će. Kao što ne zna i sada. Potom su protjerani povjerenstvo i prosvjednici da ne bi filmski svijet uoči Sarajevo Film Festivala vidio na što je spao svijet u nas. I na što spada.

Mazanje je to, jadno i nespretno, očiju domaćoj i svjetskoj javnosti. Skrivanje je to nedoraslosti aparata svih razina da se bori s bilo kakvim izazovom osim ako je izazov prikrivanje krađe proračunskog novca i nevino treptanje okicama pred Međunarodnim monetarnim fondom od kojeg zavisi sav život u zemlji bez života.

Mazači očima, koji, osim skrivanja problema pred (normalnim) svijetom na koje nemaju rješenje ili ga ne žele naći, i pred nama samima guraju stvari pod tepih dobro znajući da se, osim što se izbori bliže, stado do gole kože ošišanih ovaca uvijek pretvori u zvijeri kad ga se preplaši drugim, jednako ošišanim stadima.

Nevjerojatno je da je itko normalan vidio ikakav razlog premještanja sjednice povjerenstva u Mostar i bespotrebnih novih stavki službenih putovanja, osim bijega od filmske elite i namjere da se desetine bijesnih prosvjednika, koji prijete smrtima i bombama, odmaknu s filmskih sarajevskih ulica. Glumi tako glavni grad, po tko zna koji put, metropolu u kojoj sve sja i u kojoj su ustoličeni likovi koji znaju što i kako sa svojim stadima.

Nevjerojanto je isto tako da bilo tko normalan povjeruje da će Jasenko Tufekčić izaći pred ljude i reći pošteno da je nešto učinjeno. Nevjerojatno je to iz jednog jednostavnog razloga – Tufekčiću se ne može i ne bi trebalo vjerovati jer je sam prevario državu u ime koje izlazi pred ljude u čijim očima se vidi kraj, rub i besmisao življenja pod vladavinom Jasenka i sličnih njemu.

Naime, valjda postoje oni koji nisu zaboravili, a ne bi trebalo da postoje oni koji jesu, da je Tufekčić pravdajući putne naloge varao državu kako bi joj, čini se vječno gladan, uzeo još više novca. On, naime, kako je otkrio Centar za istraživačko novinarstvo BiH, kao izaslanik u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH dva puta tjedno putuje iz Livna u Sarajevo i natrag. Zbog toga naplaćuje dnevnice i putne troškove. I to mu je malo pa je ''u Sarajevo dolazio autom Stranke demokratske akcije (SDA), dok je u putne naloge upisivao da koristi osobni automobil. Od Doma naroda je dobivao novac za gorivo i dnevnice za putovanje u Sarajevo, ali neki dokumenti pokazuju da je istovremeno bio i u Tomislavgradu'', pokazalo je istraživanje CIN-a.

Službeno, posla je u 2015. i 2016. godini imao 89 dana, ali je podnio dvostruko više putnih naloga za isplatu. I tako, svaki put kada putuje do Doma naroda u Sarajevo dobije između 146 KM i 193 KM naknade u koju je uračunat trošak goriva i dnevnica. Visina naknade za gorivo ovisi o cijeni litre goriva, dok dnevnica iznosi 25 KM.

Isti taj čovjek ima srca izaći pred ljude koji godinama galame za svoja prava i žele ugasiti 1600 udruga na kojima počiva dobar dio glasova na izborima. Isti taj čovjek, koji je varao državu bez da je trepnuo i odgovarao ima srca izaći pred ljude i reći da neće biti prevareni, a država, ova nakaradna neman što jede svoje građane, ima pameti poslati takvog čovjeka da riješi jedan od najusijanihih predizbornih problema i očekivati da će sve proći glatko.

A onda Tufekčić, znajući da ošišani i bezubi dobivaju zvjersko krzno i očnjake poteže pitanje kao zadnji as iz rukava kako u njegovu Livnu, u kojem se normalni sramote jer ih predstavlja i priziva, nije riješeno pitanje bošnjačkih branitelja. I kaže to Tufekčić pet do dvanaest, u trenutku kad svi čekaju konačan odgovor on potegne nacionalnu priču, priču kako u njegovu Livnu rat za te ljude nije gotov i mirno odlazi sa sjednice s koje su mu nekoliko trenutaka ranije poručivali da nikada neće otići. Ode i naplati još jednu dnevnicu i putne troškove s pečatom najskuplje benzinske crpke koju je mogao naći.

A stado, ošišanije nego prije, ostane blejati u čudu daleko od očiju filmskog svijeta postajući tek sporedna uloga u zemlji, koju svatko može iznajmiti po potrebi. A zemlja se pred drugima pretvara da je sve u redu a pred sobom kopa raku koju naplaćuju Tufekčić i tufekčići. I uz to nas gledaju u oči i kažu da su na strani jadnika i da će biti sve uredu.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.