Sluša li te ćaća?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Vjerujte, događa se i najboljima. Pritom ne mislim na činjenicu da su Englezi ispali s Eura, neočekivano, od zemlje koja je poznata jedino po pijankama i hrani od koje se okreće želudac. Pritom ne mislim ni na činjenicu da su Englezi kao nacija koja diktira glazbeni izričaj nesposobni poslati uspješnicu na festival lakih nota Eurosong.

Mislim na činjenicu da su se diskvalificirali iz zone slobodne trgovine, iz zone investicijskih fondova o kojima mi samo sanjati možemo, iz zone slobodnog protoka ljudi i znanja, a sve radi straha od jeftine radne snage sa slavenskim naglaskom.

"Sluša li te ćaća?" pitanje je koje sigurno nikad nijedan Irac ili Škot nije postavio Velšaninu ili Englezu. A trebali su, jer onda bi Englezi znali da ćaću koji ne sluša treba zatuć k'o vola u kupusu. A ovaj put starci su ih istjerali iz Europske unije. I ne treba sumnjati da se Britanci neće iskoprcati iz ovih tehnikalija s uspjehom, žalosno je što mi to, izgleda, nikad nećemo naučiti.

Referendumi, parafi pa zagrabi

U Velikoj Britaniji jasno je da su za izlazak iz Unije glasovali starci jer je to ideja o kojoj normalan, radišan građanin te velike zemlje nema kada razmišljati i smatra je potpuno trivijalnom. Normalno da je za takvo što glasovao netko tko još proživljava Drugi svjetski rat i hladnoratovski dualizam, netko čije je vrijeme davno prošlo i tko je na umoru ili neće još dugo. Nema potrebe gledati dalekosežno u budućnost i vode ga neki samo njemu znani izmišljeni strahovi. U Velikoj Britaniji ovaj je glupi referendum naišao na burnu osudu javnosti koja je imala pametnijeg posla od referendumiranja i tko zna što će se sve tu dogoditi, ali jedno je jasno, civilizirani ljudi poput njih neće zaratiti ni pod koju cijenu. Po cijenu raspada države da, ali jok rat.

Zanimljivo, kada smo se mi prvi put prepustili referendumiziranju dnevnopolitičkih budalaština, tamo krajem prošlog stoljeća, također su najglasniji bili oni stari koji su pod zemljom, neki već i dvadeset godina. Pod zemljom su i političari koje su birali. I tu, kada spominjem glupost, ne mislim na raspad Jugoslavije, države su potpuno nebitne za opstanak naroda, jezika, kulture, pobogu Romi, Izrael, Palestina, Katalunja... Tu isključivo mislim na sranje u koje smo uvaljeni mi koji smo tada bili djeca: na rat, krađu, silovanja, ubijanja, masakr. Tada nas nisu pitali što bismo mi, rat ili šta bilo drugo. A pa što nam je onda danas?!

Šipka će da radi

De malo analizirajte domaću političku scenu, eto koliko je njima godina u guzicama. Jel da, kad malo bolje sagledaš, tu je većina olinjalih matoraca koji bi već s nedjelje mogli dva metra pod zemlju. A zašto? Imaju li oni neki motiv da ti ostave dobru, uspješnu, prosperitetnu budućnost? Zaboli njih neka stvar, oni imaju samo jedan motiv, dok još imaju vremena – žderi, loči, poklopi, poslije smrti ništa ne ostaje (slobodan prijevod 'ede, bibe, lude, post mortem nulla volluptas', mudrosti poznate više od dva milenija).

I uz sebe su okupili vojsku poslušnih baba i didova koji još pamte samo partizane, ustaše, balije, četnike, klerofašiste, staljinovce, kontrarevolucionare... more tih demotiviranih starkelja kojima je vrhunac priče jesu li jutros imali stolicu i kakva joj je bila struktura. I ti ljudi, u strahu od sutra, hoće nove podjele, nove referendume, vole i Mostar makar 'vaki... pa naravno, ta ne bi voljeli suvremeni, emancipiran, tehnološki, ekološki – Mostar budućnosti u kojem bi se, ne daj Bože, moralo kliknuti za parking ili smeće ili tko zna što.

Nego... Sluša li te ćaća? Ne sluša. Zatuci k'o vola u kupusu! Mislim, nemoj doslovce. Ali mu ne daj da bira budućnost tebi i tvojoj djeci.

Vani se, bolan, vodi rasprava o prijelazu iz državnog uređenja planeta na neko nadnacionalno, u kojem bi svaki čovjek primao plaću, danas-sutra ionako će roboti raditi sve ostalo. Vani se razmišlja o emancipaciji, ekologiji, solarnim cestama, lijeku za sve bolesti... A mi još o referendumima i statutima. Halo, ba! Zatjeraj te stare političare u staračke domove, njihove birače na godišnjice i druge balove i večerice, a mladi ljudi neka pođu planirati.