Smrtna besmrtnost

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Budući da se u Bosni i Hercegovini nikada ne upire prstom u sebe i da svo razmišljanje još uvijek počiva na drugom licu množine umjesto da krene od prvog lica jednine, zagalamio je lider Republike Srpske i lider svega u Srpskoj kako će dvoje novinara srušiti njegov entitet.

Nevjerojatno je da je sva snaga Republike Srpske nestala preko noći i da je umrla njezina besmrtnost kojom je mogla nadživjeti i BiH i Milorada Dodika i nekoliko globalnih zatopljenja i još toliko ledenih doba. Ubilo je, zavapio je Dodik, dvoje novinara besmrtnost Republike Srpske i po direkcijama iz Londona, naoštreni britanskim špijunskim oštrilima, spremni su srušiti nesrušivu Srpsku.

U galamama kakve slušamo godinama, a koje se tek zapjene u predizborno vrijeme pa govornicima sa svakim zarezom u kutu usana izbija pjena, nema se više što pametno čuti. Nema se što pametno ni reći pa se potežu nebuloze poput britanskih tajnih operacijama u rukama dvoje novinara.

A put u London, razočarat će se Dodik, bio je više prilika da se domaće novinarske izmorene snage upoznaju između sebe, da vide tko kako diše, tko kako govori i tko kako šuti. Bila je to prilika da usjedjelo novinarsko dupe vidi puta i da se iskoristi prilika i vidi kako to neki drugi svijet, koji je harao svijetom a 900 godina bio netaknut, živi.

Umjesto velikih instrukcija za rušenje države, novinari su pokušavali objasniti ljudima oko sebe iz kakve to zemlje dolaze i samima sebi zašto su sve normalne stvari kojih se dotaknu kod nas nenormalne. Nije im uspjelo ni jedno ni drugo.

Besmrtni Dodik ubio je u naletu predizbornih galama - jer mu nedostaje ideje i hrabrosti za ozbiljnu predizbornu i životnu priču  - besmrtnost Srpske i toliko ju ponizio priznavši da sve ono što je godinama gradio može uništiti samo dvoje novinara.

Razočarat će se neki sigurno u snagu o kojoj je Dodik govorio i kojoj je pjevao kao netko iz emisije o zadnjim vlakovima za propale talente a ne kao državnik i ozbiljan čovjek koji bi se i mogao uhvatiti u koštac s nekim tko bi mu uistinu želio srušiti carstvo.

Smiješno je, a pomalo i žalosno, kako se potrošeni likovi u nedostatku japajapajske priče hvataju za slamke koje bi isprane mozgove opet napunile potrebom da zaokruže one koji čas proklinju državu čak joj se uvlače u jedan od najviše pozicioniranih čmarova.

Možda bi i mogla na nekakvim čvrstim nogama stajati priča o stranim silama koje žele uništiti nešto u ovoj zemlji. Ako postoji nešto već neuništeno. Odavno je svijet poligon za nadmudrivanja, a Bosna i Hercegovina, pa samim time i Dodikova Srpska, nikada nisu ni prestale biti kolonija tihih kolonizatora. No, smiješno je da bi tu kulu od smišljeno odigranih karata moglo srušiti dvoje novinara. Da mogu, vjerojatno bi davno srušili Dodika ili bilo kojeg od izlizanih likova oko čijeg se rušenja i galami i šuti.

No, on za sebe tvrdi da je neuništiv. Šteta je što se u predizbornom blebetanju zanio pa uništivom proglasio Republiku Srpsku. A, da se razumijemo, ništa u ovoj zemlji ne može biti uništeno. Sve ono što su davno strane sile stavile na papir stoji i miruje. I neće mrdnuti još zadugo nikud. Samo idu nazad životi nad kojima bdiju oni što stada plaše nekakvim londonskim vukovima.

Ma kako otrcano zvučalo, naprijed idu karijere odabranih, brojke na njihovim računima i moć za predizborno i postizborno šupljiranje. Naprijed idu putevi za nepovrat i šuplje priče. Sve ostalo, nažalost nesrušljivo, stoji.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.