Što je zadaća prosvjetnih djelatnika u obrazovanju?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Etika kao prvorazredna filozofska disciplina ima nužni fundamentum u obrazovanju. Indirektno navodeći obrazovanje danas ima koncepciju cjeloživotnog usmjerenja i jedino kao takva forma može opstati u današnjem vremenu. Nalazimo se u mračnom sivilu konzumerističke tradicije gdje sve što je vrijedno ima svoju cijenu.

Način na koji živimo način je kako ćemo odgajati buduće naraštaje. Moderno doba iščezava u truloj formi formalističkih odredba gdje forma uopće ne određuje niti slijedi sadržaj. Stručno osposobljavanje prosvjetnih djelatnika u sebi nudi dvostruka mjerila ili načela.

Prvo načelo uza se nosi moralnu notu. Profesor je kadar koji informira, odgaja buduće naraštaje profesora, radnika, konobara, doktora i kao takav isključivo je moralna sfera ličnosti i autoritet.

Drugo načelo profesora je sociološko utemeljenje. Drugo mjerilo pozicionira profesora u sferu nematerijalnosti i negacije utilitarizma. Njegovati prave vrijednosti poput velikodušnosti, dobrostivosti, pravednosti, nepristranosti zadaća je prosvjetnih djelatnika u obrazovanju.

Suvremeno obrazovanje težit će sveukupnosti djelovanja pa će se ponekad tražiti ideal sličan Ničeovskom nadčovjeku koji stremi ka oblikovanju i prevrednovanju svih vrijednosti, koji je ruku na srce nedohvatljiv ljudskim mjerilima i dosezima. Ubrzati proces sažimanja i prihvaćanja stvarnosti onakve kakva ona uistinu jest neke su od odlika suvremenog tijeka obrazovanja. Bez pristranosti i doze osjećajnosti profesor je robot čiji put djelovanja djeluje poput kratkometražnog filma bez glavnih aktera osim njega samog. S jednog kuta gledanja nedostaje prazan prostor.

S drugog kuta gledanja gomila nabacanog materijala bez ikakvog redoslijeda.

Ostaje zlatna Aristotelova sredina neodređena aritmetičkim putem. 80ih godina 20. stoljeća svjedoci smo raskrinkavanja ''etike obrazovanja'' po cijenu sažimanja sa pop kulturom nadolazećeg milenija. Kodeks suvremenog profesora – ideal superiornosti, spoj galantnosti , manira profesionalnog vojnika i stil učenog perfekcionista. Sve to čini školom stanicom različitosti ili stupom jednoumlja.

Međugeneracijski jaz podleći će utjecaju mladih eskadrila sa mnoštvom tehnologijskih rješenja . Standardni tip učenja sličan ploči, kredi, udžbeniku već je odavno zastario, provokativan i prekoračen.

Moderan tip japanskih učionica poput robota predavača tek predstoji. Svjesni da živimo u dobu kad je prijenos informacija brži od sekunde a put do njih sve brži i brži navikavamo se na prostor manevra između tobožnje tehnologije i međudjelovanja uma koji je sve to domislio- čovjek.

Pretočen borbom tradicionalno i moderno u izražaju profesor treba biti protuteža oba elementa ali sa moralnom notom reproduciranja stvarnosti.

Rezime svega ovog je privikavanje na nove mogućnosti prijenosa informacija, koji zasigurno moraju imati moralnu notu u sebi kao i djelovanje i tendencija da ovaj mladalački svijet učinimo boljim, ljepšim, kvalitetnijim za buduća vremena koja dolaze.