Što to ima rock, a nemaju narodnjaci?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

1. Majice s idolima

Osim ako nije kakva zajebancija, teško da ćete ikada vidjeti likove koji na majicama nose slike narodnjaka koje slušaju. Uostalom, zamislite kako gradom điraju likovi sa, recimo,  popularnim pjevačem novokomponirane narodne muzike na majici i sve će vam biti jasno. Takvi će radije potegnuti za kakvom markiranom majicom (nije bitno je li original ili oriđinal) sa znakom krokodila ili neke druge životinje.  

Naravno, u današnje doba kada svatko lako može isprintati nešto na majici sve je moguće, ali i dalje je mnogo veća vjarojatnost da ćete tokom dana naići na nekoga s majicom Maidena, Zeppelina ili s likom Jimi Hendrixa ili Kurta Cobaina, nego što ćete u godini dana naletjeti na nekoga s likom Brene, Cece, Šabana  ili, da ne nabrajamo dalje, Severine.

2. Idolopoklonstvo uopće

Iako se pred Šabanom i ekipom pada ničice na koljena, s bolnim izrazom na licu njihovi fanovi dižu ruke i zalijevaju se alkoholom, činjenica je da se to događa samo u posebnim trenucima – na raspaljenim koncertima i na feštama poput svatova, imendana, rođendana – ili u kafani kad dođe kriza. No, u svim drugim okolnostima oni koji slušaju narodnjak neće biti toliko skloni idolopoklonstvu, što za rokere, pak, ne možemo reći.

Roker će ime svog idola pisati po bilježnicama, na unutrašnje korice knjiga, na zidove zgrada, po haustorima, na trafike. Koliko je samo Metallica završilo na zidovima? Uostalom – „Sejo voli Hanku i Šabana, nervira ga ono A po zidovima“, sjećate se stiha? Da je drugačije – stih bi glasio da Sejo voli Pistolse i Clash, nervira ga ono „Šaban je idol“ na zidovima.

3. Djelidba

Roker će svima dati do znanja koga sluša, udavit će sa pričom o omiljenom bendu, ljudima slati linkove sa njihovim pjesmama i s porukama tipa: „obavezno preslušaj!“ Narodnjak će samo podijeliti pjesmu, znajući da nikoga ne treba daviti s onim što već znaju.

4. Diskografski moment

Da, diskografija je svuda u krizi, ali se i dalje kod rock glazbe zna tko je i kada izdao album ili singl, tko je producirao ili svirao na ploči, a sami nosači zvuka omiljenog benda na polici u sobi su znak poštovanja prema glazbi i glazbeniku. S druge strane, čak i najtvrdokorniji fanovi neke narodnjačke zvijezde teško da su kupili originalni CD, a teško da će albume slagati i čuvati poput relikvija.

Narodnjaci nikad nisu znali za konceptualni album, dupli album, u njih nikad nije postojao umjetnički pristup omotu, niti su im omote radili priznati umjetnici, a najčešće su naslovnice tek fotošopirane varijacije jednog te istog lika – u raznim pozama, s manje ili više nakita i manje ili više kose i godina. Samo se poza tu i tamo mijenja.

5. Binski moment

Rokerima je jako bitno tko svira, ne podnose ako je originalni basist odlučio napustiti bend, pa mu je došao neki u zamjenu. Čak i da je duplo bolji, opet će mu pronaći sto mana. Još je gore ako iz benda ode gitarist ili (ne daj Bože) pjevač. Čak i kod solo izvođača rokeri jako paze tko svira iza njih. Uvijek će sumnjičavo vrtjeti glavom ako ostarjelu legendu iza prati bend pun klinaca i jadikovati za prošlim vremenima. Za razliku od njih, narodnjacima je potpuno svejedno tko svira, ne prate članove benda, ne zanima ih tko je producent i menadžer – sve dok se svira i dok je dobro. I sve dok je Šaban – Šaban, pa makar bio i netko tko samo sliči na njega, stasom i glasom. Rokeri su osjetljivi na razglas i kvalitetu zvuka, a narodnjaci će, ako se dobro ne čuje, sami sebi pjevati u uho.

6. Merčendajz

Rokeri znaju da stara izdanja imaju svoju vrijednost, ulaznice s koncerata također, sve vezano uz neki bend, bilo da su u pitanju šalice za bijelu kavu, majice, šalovi, olovke s logom benda, ploče i posteri – sve to ima svog kupca i fana. S narodnjacima priča uglavnom završava odmah nakon završenog koncerta – do prvog idućeg koncerta.

7. Žuraja momentum

Kad se okupe rokeri proslaviti nečiji rođendan ili nešto slično i među njima jedan uzme gitaru i krene pjevati, ako nisu dovoljno popili, ostali će mu uglavnom reći da falša i da nema pojma i da nije ni blizu originala, pa makar pjevao i Krivo je more od Divljih Jagoda. Kad se popije malo više, dvojica će pokušati popraviti ovoga što pjeva – i to svojim vlastitim vokalima, a ostali će ostati u uvjerenju da je i dalje loše, ako ne i gore nego prije. Kad se, pak, na rođendanu okupe narodnjaci i među njima krene jedan pjevati – svi će mu, bez obzira kako pjeva, uzdignutih ruku povikati – To, majstore!  To, care, đe me nađe!? – i krenuti pjevati skupa s njim. Pa kako god to zvučalo.

8. Pametni telefoni

Do prije par godina narodnjaci u publici su dizali ruke na svaku pjesmu i glavu stavljali u položaj „sudbo kleta“, dok su rokeri i dizali ruke, tresli glavom i drmali kukovima, a česta je bila i šutka pod binom.

Danas narodnjaci uglavnom i dalje drže stari stav, dok rokeri prečesto otpočetka koncerta vade smatrphone iz džepa i snimaju čitav koncert. Da ga nikad ne pogledaju.

9. Zabranjene supstance

Nekad su se rokeri drogirali i pili, a narodnjaci su samo pili. Danas narodnjaci troše drogu i piju, a rokeri žugaju kakva su to vremena došla.