Stolnjak za Komšića Ž.

Tekst članka se nastavlja ispod banera

''Tako topao i ljudski ručak, ručak koji ga ne razlikuje od ručaka nas svih običnih ljudi''. Jedan je to komentar, otprilike, na fotografiju Željka Komšića i njegovog bugojanskog ručka. Jedan i jadan jer, čini se, ljudi osim što odobravaju nehigijensko posluživanje hrane i što u tome ne vide ništa loše, priznaju da je njihov ručak jednako jadan kao onaj kojim je ponuđen Komšić u Bugojnu.  

Suho meso i sir narezani na nekakvoj maramici i stavljeni na stol bez ikakvog pribora, čačkalice ili dodatne salvete kojim bi se obrisali umašćeni prsti da ne ostavljaju tragove po rakijskim čašama, prizor su koji je izazvao more pozitivnih komentara. I sve to u državi koja bi naprijed u društvo normalnih zemalja, u društvo onih što ne jede mrvice pobacane po stolu.

Osim što većina onih koji bi da nam je bolje ne vide ništa nehigijensko i nepristojno, većina ih naivno smatra kako je to pokazatelj skromnosti čovjeka koji će biti na vrhu nakaradne piramide i kako je to pokazatelj da napokon netko s vrha želi jesti kao mi.

Priznali su oduševljeni komentatori, dok im zazubice skromno rastu, kako je to ručak na koji smo navikli – nemarno narezan i pobacan po salveti, skroman i nikakav, baš kakvog zaslužuje stado koje slijepo vjeruje da će bugojanska neuredna meza biti stalni menu gospodina u vlasti.

Problem je i što Željko Komšić, koji je u Bugojno došao u službeni prijem, nije vidio ništa sporno u tome što ga se gosti sa salvete pa je mogao barem upozoriti domaćine da država, kojoj će zasjesti na čelo, ima nekakve sanitarne zakone, da postoje inspekcije i da su prizori poput bugojanskog piknika zabranjeni u knjigama političkih marketinga te da to njemu kao šefu države može naštetiti. A nije ni dobro za želudac. Ali eto, najveći doseg bugojanskog sastanka je valjda zaključak da nitko nije politički umro što je pio nego što nije mezio.

Nije, dakle, našem narodu i narodima bitno što Komšića i slične njemu živo zaboli kakva se slika šalje u javnost. Jednako kako ih zaboli što i kako jedemo. Našem je, plitkom domoljublju bitno misliti da se Komšić mezom na salveti spustio na razinu polugladnog naroda iz nekog suosjećanja i našem je narodu i narodima, koji su jednom nogom na odlasku, nekako lakše jesti jeftinu poluotrovnu hranu sad kad su vidjeli kako to i netko iz vlasti pred sobom ima nabacane zalogaje na papiru. A i psima se u nekakve posude baca.

Naravno da nikome od glasnih komentatora i klikatora jednom skromnom nehigijenskom potezu nije stalo do stvarnih rezultata posjete. Više im je srcu prirasla lažna skromnost koju su Komšiću nametnuli nespretni domaćini i više ih je zabrinula predsjednikova probava nego li išta ozbiljno što je poručeno iz Bugojna.

A ako ćemo se maknuti iz sanitarnog i higijenskog kuta, i maknuti se iz vizure krkanluka i svog jada koji je počivao na Komšićevom stolnjaku, mogao je barem prije ručka spomenuti ljude iz naroda kojeg predstavlja pa reći kako je strašno što se desetljećima nakon rata šuti o bugojanskim žrtvama i što nikome, od svih silnih vrhova u državi i onih koji se kunu u nju kao on, nije stalo da se žrtve pronađu i da se oni koji šetaju slobodno i savjetuju mirno privedu pravdi.

Jer, moramo priznati, ako je nekome i normalno da predsjednik jede sa salvete, nije normalno da je normalno što desetljećima netko skriva ubijene i zaboravlja na zločin. Kao da su ljudi čačkalice kojih nije bilo kad je predsjedniku zapelo za zubalo između gutljaja iz zamašćene čašice.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.