Koaliranje

Udruženi politički pokret

Kolumna / Kolumne | 20. 04. 2016. u 09:27 Igor BOŽOVIĆ

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Primijetio sam ovo jedne godine kad nam je u poduzeću stigla zimnica. Poredalo se nas desetak muškića, khm, khm, muškarčina, da istovarimo jedva jedan mali folksvagen transporter tegli, nije čak ni furgon bio, ma umorili se svi silno, pokrepali doslovno, a najviše se umorio kolega što je jedva ponio četiri tegle kiseline, od toga mu dvije ispale i razbile se. Brat bratu, svaki put kad sa ženom odem u supermarket, dovučem u rukama četiri puta više fasunga nego smo toga dana bilo koji od nas.

E to sam sad počeo primjećivati u večernjem Dnevniku. I to sve učestalije.

Gdje je puno stranaka, kilavi birači

To je nešto kao prekogranična suradnja za političke stranke. Udruživanje, ujedinjavanje, koaliranje koalicijinih koalicija.

Nemojte mi uzeti za zlo ako se ne sjećam tko je bio prvi, pomalo ipak starim. Čini mi se nekako kao kroz maglu da su se najprije udružile hrvatske stranke, pravaško objedinjavanje, Kreševska deklaracija, Hrvatski narodni sabor, više je sasvim svejedno što je bio prvi povod. I to su bile stranke naroda koji je u posljednjem ratu, kad je nestalo svih ostalih neprijatelja, počeo pucati na liniji HVO-HOS. Ima tu na Vardi kod Mostara trajni spomen na tu unutarnacionalnu ljubav.

Pa su se onda ujedinjavali, udruživali, približavali socijaldemokrati ili građanska ili kakva li već struja. To su oni što su se međusobno isključivali iz stranaka do prije neki dan, upirali se u prsa tko je ljevlji međ' ljevacima. Čini mi se da sam se nekad zimus čak zatekao i na nekakvoj tribini o ujedinjavanju bosanskohercegovačke ljevice. Najviše me začudila dupke puna dvorana na tom skupu, sa svojim liberalnim stavovima osjećao sam se nekako predesno te večeri.

Ove je godine izborno ljeto pa nije čak ni čudno da koalira svak sa svakim, sjetite se samo platforme, tek je tada svatko svakog... uzimao za političkog partnera. Nekako više defaultno stanje postalo okupljanje stranaka HNS-a, pa već očekivano koaliranje ljevice, a evo odnedavno čujem objedinjavanje bošnjačkih političkih stranaka. Sad eto već ima i ta neka, probosanska opcija usred Mostara, u Hercegovini. Svi se nekako osjete ugroženi, u manjini, osjetljiviji, ranjiviji pa se udružuju. Na trenutak sam čak pomislio da se samo Srbi ne objedinjavaju, ne udružuju... a onda se sjetim presude Šešelju, ah, da, neformalno se oni udruže kad treba bocnuti ove druge, treće, četvrte...

Uvijek je kao riječ o udruživanju tamo gdje je određena nacija ili štaveć izložena, ugrožena... Ne kužim, ako je u nekoj općini samo jedan bračni par jedne nacionalnosti, ne smiju muž i žena imati različite interese?! Ona bi možda gledala seriju, on bi možda Ligu prvaka. On bi možda hmhm u krevetu, ona bi možda hmha u krevetu. Pa zašto onda ne bi smjeli imati političkog izbora unutar nazovisvoga nacionalnoga političkog korpusa?!

Socijalno zabušavanje

Kad već spominjem krevet, bolan zar nikad nisi gled'o pornić "utroje"?! Znam, nisi (ali nitko te ne vidi što trenutno čitaš pa možemo ovako u ekran i dva oka biti iskreni jedno drugome). Kao za vraga uvijek u neka doba jedan od onih "uduplo" partnera negdje sa strane leži dok ovo drugo dvoje jel... Ono treće LEŽI! Znači čak mu/joj se ne da ni je*at! Ne da mu/joj se ne da, nego mu/joj lijeeeeeeeeeno. Ono sjaši s mene lijeno.

Postoji u psihologiji termin koji to objašnjava. Social loafing, kažu Amerikanci, joj oni su genijalci, za sve imaju ime. Kod nas je to kao difuzija odgovornosti, društveno besposličarenje, zapravo socijalno zabušavanje.

To je kad jedan radi 100% neki posao i priključi mu se još jedan i umjesto da rade njih dvojica 200%, oni svaki po pola snage i kapaciteta i to opet bude 100%, dakle nimalo brže ni bolje. I onda im se pridruži još jedan da pomogne i onda njih trojica skupa umjesto 300% jedva i 100% doguraju i što veći broj baba, kilavija djeca.

Tako i političke stranke kod nas, udruživanjem zapravo peru sa sebe dio društvene odgovornosti, za neuspjeh, za besposličarenje dugo dva desetljeća. To što nemaš posla i plaćaš besplatno obrazovanje i plaćaš besplatno liječenje i mjesečna korpa triput veća od mjesečne plaće i mater i ćaća u penziji krpaju zaposlenu djecu od plaće do plaće sa stomaraka ili sa dvajesmaraka, kako koje jadno mače može.

Eto, da ne pametujem pretjerano, razmisli o ovome malo do sljedećih izbora pa slobodno skupi petlju i zaokruži neke udružene koalicije koje socijalno besposličare o tvom trošku.
Bolan, neka svatko za svoj nerad preuzme odgovornost!

Kopirati
Drag cursor here to close