Uhljebio se dabogda!

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Minimalno jednom tjedno sam u društvu ljudi koji imaju potrebu ogorčeno pričati o životu, kako je teško, kako vlada lopovluk, kako je sve pokvareno i ne može se više. Ne može. Istina. Lomiš se radeći, crnčiš, tegliš, služiš, budeš ponižen, izrugan, ucijenjen, kad napokon dođeš kući, ne možeš iscrpljen trpjeti ni bračnog druga/družicu, od dječje vike i galame živci te bodu kao igle. Ali tko tebi brani da okreneš stvari u svoju korist?!

Ma 'ko je bolji od tebe?

Prvo, nije valjda da stvarno vjeruješ da su domaći političari pametniji i sposobniji od tebe?! To su najobičniji dupelisci, bez iznimke, koliko god visoko pozicionirani bili, a to se najbolje vidi pred lokalne izbore, kad se krenu pozdravljati sa svakim, rukovati, pitati za zdravlje, znaju napamet koga hraniš kući, znaju ti za bolesnog oca ili majku, odjednom slušaju muziku koju i ti voliš i generalno su nastrojeni da ti daju podršku u onome što smatraš vrijednim.

Niču odsvakud, slikaju se sa svima, nasmijani su, nabrijani su, na trenutak ih poželiš stalno u svome društvu, ali onda: "Paf!" Sjetiš se da ti zapravo nikad nisu platili kave, a kad ste bili klinci, bili su hinjavi mutavci koji su jedino znali podrugljivo dovikivati kad bi te se dočepao razredni dasa i opalio ti čvoku ili tać ili ti skinuo gaće, ono ako nisi bio tek obična dobrica nego vrlodobrica.

Pa ne čini odijelo čovjeka! I ja, kad stigne ćumur zimi, obučem poderanu staru trenerku, a kad krenem na izložbu nabacim na sebe usku košulju i hlače na peglu i na zapešće metnem pocinčanog Lorusa koji kaže: "Teglim, radim, ali svejedno volim sjajne stvari!" Šta, misliš stvarno da ljeti kad se obojica pržite u Speedo gaćama, na suncu, negdje na kakvoj baruštini, ti prekriven zaštitnim faktorom 50 da ne pretjeraš, a on namjerno ničim, da svi vide da se bilo na nekakvoj egzotičnoj destinaciji za koju nitko čuo nije, da on ne srče kavodu k'o i ti s paštetom i 'ljebom, bolan, on tvojim parama plati da sjedi u restoranu, da ga ti ne vidiš dok srče rajčicu i pate namaže na bruskete, što je, majke mi moje Jadranke, isti klinac. Samo što ti kad drekneš k'o seljačina: "Konobar, de naplati!" ti vadiš svoje pare iz novčanika, a on kad uljudno upita: "Osoblje, molim račun!" on vadi tvoje novce iz lisnice.

I stvarno, što onda ti ne zaslužuješ iz njegovog života?!

Jamij svoju sreću

Znači, tebe ništa ne sprečava da odeš, tom mazlumu pokucaš na vrata ureda i zatražiš sebi dobar posao, s plaćom od prvog do prvog, da baš tebi to sredi. Kad ti udari on pričom da to nije tako jednostavno, da treba zaslužiti takvu uslugu, a ti mu onda udari predizbornu da se stavljaš na raspolaganje, da ćeš učiniti što je potrebno, da ne prezaš ni pred čime. Posebno obrati pozornost na frazu koju obožavaju: "Što god treba, što god treba!" (pazi, mora dvaput, da zvučiš riješen i nabrijan).

Šta ima veze, za svoje dobro laži, kradi, petljaj, muti, jest, eto se oni obogatili zato što su davali drugima pa se to deseterostruko nagradi. Možda u Bibliji i bajkama. Kod nas u Norveškoj (Švedskoj, Finskoj, Njemačkoj, ama bilo gdje gdje je bolje nego ovdje) to nije tako. Ti to samo lobiraš.

Tebe inače ništa ne sprečava da prilikom ostvarivanja svojih zajamčenih prava varaš, uzimaš, otimaš. Samo se sjeti kako se dobro živjelo prije, u onoj državi, gdje je svatko krao i opet bilo svima dovoljno i nitko ništa nije radio i uvijek sve bilo urađeno. Sad, vala, sve neke poštenjačine i radnici i čestiti junaci i nigdje nitko ništa niti ima niti napravi.

Dakle, nemaj straha da će država propasti zbog toga što si ti odlučio uzeti sebi ono što smatraš da ti pripada. Ne sjećam se da je država kao država ikad propala, samo je izvršila tranziciju iz banovine u monarhiju u republiku u socijalističku u demokratsku u šta ti god padne na um.

Znači, odsad okrećemo list i jamiš šta ti treba. Što god treba, što god treba! I obećavaj i ne ispunjavaj i prolongiraj potom kad te upitaju što nisi ispunio obećano... Pa nisi ti vesla sisao, sjeti se samo hinjavih mutavaca koji su rukavom nos brisali, i sad se oni pitaju. Materet' što ti ne bi bio uhljeb, malo za promjenu?