Uhvaćeni za lažna svjetla

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Nisu se ni ugasila svjetla svijeća s početka studenog, a već se upalio sjaj na ulicama, često nemaštovit i nabacan, koji bi nas trebao, izmučene monotonim ulicama, podsjetiti da dolazi neko novo vrijeme. Svijetle izlozi, na istrošene svjetiljke gradskih rasvjeta - tamo gdje ih ima – priključuju se šarena svjetla, ulicama, koje smo davno prestali razgledati, pokušava se dati novo lice, i izblijediti sjene koje nas prate.

Potrošačko društvo u koje smo, htjeli ili ne uvučeni željom ponuđača, odavno se već produžilo božićno razdoblje. Tako se odmah nakon prevrtanja predzadnjeg lista na kalendaru upozoravamo kako je vrijeme da se na njihovim policama a u našim vrećicama nađu što prije darovi po kojima bismo jedino trebali pamtiti ovo vrijeme. Nudi nam se sjaj i blještavilo, nude nam se lažna sniženja lažno kvalitetne robe i pokušava nam se promijeniti pogled na svijet u kojem živimo.

Pune vrećice

Jer, u svijetu u kojem živimo, danas se sve rješava punom vrećicom i lažnim blještavilom. Božićno vrijeme, radost Rođenja, oduvijek je čovjek nastojao učiniti drugačijim od ostatka godine. Uvijek su domovi drugačije mirisali pred Božić, uvijek se nastojalo da dom bude čist i spreman za neobični osjećaj što lebdi u božićnoj noći i nakon nje te za goste koje smo nekad znali sačekati bez grča i žurbe.

Oduvijek se nastojalo ostatak godine odvojiti od božićnog vremena, pa su se ljudi trudili i fizički napraviti razliku. No danas, u vrijeme kada ništa ne znamo učiniti bez svjetala lažne pozornice i bez blještavih uputa, užurbanost ostatka godine mijenjamo s  još većom božićnom užurbanosti trpajući u vrećice darove kojima bismo ostavili najoriginalniji trag darovanom.

Zaključujući godinu, zbrajajući plodove svakodnevnih žurbi, u božićno vrijeme ubrzavamo još više, pod pritiskom svjetala da kasnimo i da nećemo stići ukrasiti svoj Božić onako kako bismo zaslijepljeni i očarani svjetlima htjeli. Iz žurbe se ubacujemo u veću žurbu, a iz uobičajenih jelovnika izbacujemo sve što bi nas moglo podsjetiti na uobičajenost našega života. A onda stomake spremimo na punjenje odlučni da nakon božićnih i novogodišnjih blagdana i praznika mijenjamo navike.

U grču

I dok se trudimo biti najbolji glumci pod svjetlima što se prerano pale, u nama, bez obzira koliko se trudili hvatati se za izvanjska svjetla, ostaje naš mrak. Bez obzira na najljepše vrećice, najljepše ukrasne papire, najveća iznenađenja pod njima, savršene kombinacije na jelki i pod jelkom, mi sa sobom i u sebi, zadihani od potrošnje, ostajemo isti.

U grču pravimo mjesto za jelku, u grču je ukrašavamo i u grču strepimo nad receptima za kolače kakve neće napraviti susjeda. U grču i svjetlima doma dočekujemo goste, skrivajući mrak u sebi, i plemenskim obilascima domova ne obećamo nikom da ćemo njegovu samoću razbiti i onda kad nema svjetala i božićnog sjaja.

U grču idemo na molitve i grčimo se pred spoznajom da smo opet božićno vrijeme podredili svjetlima, a ne mraku u nama.