Ureski kalendar druga Tita

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Ima taj moj drug iz Stoca. Mi se baš cijenimo i ne, neću reći da se volimo jerbo je to ono überpederski, ali mi se baš ono skoro pa volimo da je to, što bi u nas svijet rekao – suživot. Mislim, to je baš suživot jer za suživot trebaš biti različit, a mi smo ti baš različiti: on je visok i lajav i garav s pokojim sijedim pramenom i zna kad su njegovi crnogorski preci prešli na islam, a ja, za razliku od njega, ja sam povisok i lajav i garav s pokojim sijedim pramenom i znam kad su moji crnogorski preci prešli na katoličanstvo. Ono istinski smo drugačiji, ali kako ono vele, suprotnosti se nađu.

On ti je poseban jer recimo ima taj kalendar druga Tita na ureskom zidu. Znate onaj kalendar iz hiljadudevestoosamdesetineke, na masnom papiru, u koloru, gdje je na martu drug Tito u lovu, na junu je za tokarskim strojem, u oktobru je, šta ja znam, za glasovirom. Baš je neki bio taj drug Tito, osim što se za sve pit'o, znao je svašta, engleski, njemački, kineski, ruski, ćirilicu. Za tokarskim strojem nije mu bilo premca, tu je svojevremeno istokario svemirski program kojeg je potom prodao Amerikancima, skupa s jugićima. I mada su Amerikanci kasnije od svega toga odustali, i od odlazaka na Mjesec i od kragujevačke tvornice koju su potom nemirno dezintegrirali, to ne umanjuje veličinu čovjeka s kalendara. Također, u lovu mu nije bilo ravna, mada bi povremeno koji rikošet znao zalutati u kakvog političkog neistomišljenika.

I milijun puta smo mu mi svi opsovali tog ureskog Titu, a on bi samo odvratio da Tito nije znao šta se radi na Golom otoku, jer da je znao, sve bi do jednog otoka na Jadranu bili Goli otoci, šta smo mi propustili potjerati u logore. Nije baš da mi je jasna ta misao, ali opraštam mu jer zaista je dobar čovjek, radišan, hoće pomoći kad si u nevolji, koliko je dobar, nekim ljudima je čak bio i žirant. Dobro, više nikome neće, dozvao se i on pameti s godinama. Ali tek s godinama. A kalendar, ne daj Bože dirnut mu u kalendar!

Kontraprouktivni kontraobavještajac kontra svih

I taj moj drug je kontra svih Stočana također. On najprije neće da ga vide na autobusnoj postaji/stanici na Španjolskomu/Španskom trgu, ondje ispred gimnazije, gdje se svi Stočani što rade u ministarstvima i (ne)vladinom sektoru okupe oko tri popodne napuštajući Mostar. On vozari vlastitim kolima.

Ali nije samo ni zato poseban. On ti je pomalo komunjara pa nije glasao ni za jedne od ovih što (ne)sumnjaju u regularnost lokalnih izbora u Stocu. On jednostavno zna da nijedni izbori u Bosni i Hercegovini nisu regularni još od 1990. On tako jednostavno procijeni koji su na listi najveći komunisti pa za njih glasuje, no kako su na listama mahom bivši komunisti, on ti redom sviju iskriža. Nekako sam čak uvjeren da bi u Stocu, doduše, pobijedili ili Bošković ili Kaplan, da nije previše ovih jugonostalgičara što križaju komuniste na listama.

Nerijetko on tako spomene da ovi danas nisu ni u peti drugu Titu, da se ne mogu sabrat pa ni okrečiti sve što im je on napravio. I tu mu obično priznam da je u pravu, jer ako niste i vi primijetili, danas obično okreče ove srednjovjekovne samostane, manastire i džamije, pa okreče ove pseudomaurske i secesijske austrougarke kućetine, ali ovo što su Titovi pravili ako ne dignu u zrak kao spomenik na Makljenu ili Hit, onda zapuste kao Partizu ili Razvitak. Ali doista ne kreče.

A moj je drug uvjeren da oni to neće iz ljubomore. Jer se oni iz petnih žila satraše da budu kao Tito, ali ne mogu, ne znaju... Što li već. 

Podigli letvicu mrvicu previše

I onda mi doista zapodjenemo priču o ovim događajima u Stocu posljednjih dana. On pripomene da bi oni rado da su nacionalne vođe, ali nisu. Pa organiziraju doček mladih u Stocu, ispred općinske zgrade, ali to nije slet kao za Tita. Pa dovedu inozemna izaslanstva, ali to nisu američki zgodni celebrity-predsjednici, nego obični psihijatar iz susjedstva. Pa se naslikavaju s djecom i patkama na Bregavi... ali jednostavno, to nisu slike kao s kalendara.

Ja nakon razgovora s njim shvaćam da je uistinu najveći problem ove zemlje što su oni sebi postavili previsoka mjerila. Ne mogu se oni mjeriti Titovim aršinima, Tito je bio ruski špijun, mason, američki kontraobavještajac, bio je Joža sa Sutle, imao je Reksa, imao Jovanku, imao pored Jovanke još pokoju... mislim, Jovanka nije radila uopće, a danas, prije obećanih sto tisuća, treba prvo Sebiji naći posla. Pa referendum. Kakav crni referendum, kao da bi Tito čekao referendum da mu kaže čiji je Trst. Ovaj danas kaže Stolac je naš, svi graknu na njega i on se onda ušuti. Tito se uopće nije bavio politikom, nije on za to imao vremena. Politika, bratstvo i jedinstvo, komunizam, socijalizam, oni su njemu bili samo sredstvo kako da sviju nečim zaposli dok se on bogati i živi kao bubreg u loju. Ova trojka današnjih minitita nikako da to skonta, fukari treba dati da rade u trikotažama, čeličanama, keksarama, koksarama, da nemaju kada razmišljati o tome što oni žive kao mali bogovi.

I gledam tako u taj njegov ureski kalendar druga Tita i nikako ne mogu zamisliti Milu u lovu, Dragog za tokarskim strojem ili Baku za glasovirom. Jednostavno, ne znaju oni to.