Urlikanje u minuti šutnje za još jednu šamarčinu

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Samo veću sramotu, osim nedovoljno dobre, odnosno loše igre bh reprezentacije u Dublinu, donijeli su sa sobom navijači. Urlikanje tijekom minute šutnje nije ništa drugo nego urlikanje, ma koliko se dežurna srca natjecala u tome da iskažu kako je nepravedan ovaj svijet i upozore kako se nije šutjelo za neke druge žrtve ni seknundu, kamo li dobro odmjerenu nogometnu minutu.

Uz to, neće svijet obići vijest o porazu nego o povicima "Allahu Akbar" koji su se tijekom minute šutnje čuli iz grla nogometnih navijača, a koje su zabilježili zgroženi Irci i lijepo ih polijepili po društvenim mrežama lijepeći nam svima, skakali mi zbog Bosne i nepravde ili ne, još jednu šamarčinu.

Jer, dok se mi koprcamo u kaosu u koji smo uvaljeni već desetak godina, neka pametna grla u bijelome svijetu, o kojem mnogi mogu samo sanjati, šalju svijetu žednom negativnih poruka, prljavu sliku o nama. I zato smo, ljutili se mi ili ne, to što jesmo u očima onih koji ne razumiju tu umišljenu dobrotu naših srdaca. A tu smo neshvatljivu dobrotu, koja se prije dvadesetak godina kupala u krvi do koljena, sami sebi izvikali namećući opravdanje da nas nitko ne razumije nego mi sami sebe. Pa i kad se koljemo. Pa i kad pozivamo druge da se kolju.

A trovači nikada ne miruju. Dok se mi dušimo u bezizlazju reformskih puteva i bezličnih unaprijed prekršenih obećanja, slaveći dan koji prođe bez natezanja jednih, drugih i trećih, ne miruju ljudi što u slobodama bijelog svijeta prosipaju mozgove tumačeći nama u granicama izvan kojih su otišli o slobodama, pravdama i ispravnim životima.

Vijesti Ummeta skrile su se u Ameriku i truju ionako potrovane neuposlene, bezvoljne i zarobljene u začaranom trokutu. Anonimci s hrabrim tipkovnicama prosipaju rješenja za sve naše probleme, pozivajući se pod zastavama slobodnog svijeta na oružje i zatiranje svih onih koji ne skaču na svaki trzaj njihova bjelosvjetskog entera.

Oni, slobodni kakvi jesu, idioti kakvi jesu, kunući se u borbe za tuđe slobode nas u paketu u idiote pretvaraju jer tvrde kako ne znaju drugi da smo mi izmislili i boga i dobrotu i da nas nitko ne razumije. Galamdžije s tribina, Ummetovi klikači i anonimni komentiraši, koji u uređenim državama ubijaju vrijeme podgrijavajući nikad dovoljno ohlađeni rat, ništa su drugo nego teroristi razuma i našeg jedva skucanog mira.

Lako je pod tuđom zastavom, kunući se u domoljublje i patriotizam, prosipati pamet pod tekstove i potpirivati nas tamo tvrdeći kako smo glupi i da nas, jedne, druge ili treće, ovisno iz koje prijateljske zemlje prosipanje pameti dolazi, jednostavno treba poklati.

Licemjerno je lijepiti profile u francuske boje, a pod vijesti o ubojstvu u Zvorniku udarati uskličnike tvrdeći da je osveta opravdana ili pozivati na osvetu zbog osvete očvršćavajući kariku idiotluka kojim smo vezani stoljećima tvrdeći da nas nitko u našoj dobroti ne razumije.

Baš kad pomislimo da smo se iskoprcali iz mržnje, zapjene nečija usta, ukrute se nečiji prsti, pa se prospe teorija po kojoj je po našom zastavom, koja nikome nije po volji, samo jedan bog, jedna žrtva i jedan život vrijedan življenja. A sve to ispljunuto je u sigurnosti pod nekom drugom zastavom gdje se lijepe vijesti čitaju na stranom jeziku, a mržnja sipa na jeziku skovanom od mržnje.