Vremena su kokuzna, a ti si zarazna
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Ispričat ću vam priču o dva divna groba, dva jednako divna mladića.
Na katoličkom gradskom groblju svetog Franje u Čapljini par je grobnica bijelih, no ova bliže kapelici, u drugom redu, zaintirigira prolaznika jer se križ ne vidi s magistralne ceste M6. Tek kada se spustite u groblje, uočljivo je kako je križ od ispletenih šipki nehrđajućeg čelika, a na grobnici je mramorna „hostija” na kojoj piše „Zaista, kažem ti: Danas ćeš biti sa mnom u raju!” Mali je to znak sjećanja na osobu koja je uvijek znala samo za osmijeh, a svoje nerijetko teške bolove šutke trpio.
Boris je otišao na Dan neovisnosti, mrzio je bolnice još otkako se kao dječak borio s cerebralnom paralizom. Stoga mi je sudbonosno odjekivala u glavi njegova rečenica koju je posljednjih godina nerijetko ponavljao: Kada me jednom odvedete u bolnicu, neću se vratiti!
Upalu pluća vjerojatno sam mu u neznanju donio ja i to me proganja svakodnevno. I sām sam te godine danima bio u teškom bunilu, s tjelesnom temperaturom oko 40 Celzija. Gotovo u trenu teška upala pluća pretvorila se u opstrukciju, kada je priključen na respirator, za njegovo dobro nisu mi se dali niti pozdraviti s njim. Zezao se sa sestrama samo sat prije smrti. Ujutro sam samo suzama i slinavim poljupcima prekrivao njegovo toplo tijelo.
Pročitajte još
Drugi je grob također prelijep, ima neometan pogled na Banjaluku s mjesnog katoličkog groblja svetog Ive, a čak i da nemam osobni motiv, prelijepo je tu doći, sjesti na klupicu i uživati u specifičnom spoju odjeka gradske buke i žamoru šume u Trapistima. Matija je u Mostaru upamćen kao vedri koordinator na odjelu transfuzije, a u Zagrebu istodobno kao pacijent i volonter udruge Hrkać, dugogodišnji borac s teškom bolesti.
Te večeri kada nas je napustio zbog opstrukcije pluća gledao je utakmicu, Dinamo, čini mi se, zezali smo se glasovnim porukama, govorili šta ćemo sutra fino jesti. Sasvim normalna večer za nekoga tko se desetljeće borio s bolešću. Ujutro sam bio potpuno blokiran viješću, mada sam svejedno znao da taj dan mora doći, iako sam se mjesecima psihički pripremao za tu vijest.
Oba su imala nešto preko 33 ljeta, oba su dupke napunili mjesno groblje, ujedinivši u iskazivanju počasti vjernike različitih religija, dužnosnike raznih političkih stranaka, predstavnike javnih institucija. Oba su me naučila ljubavi, oba su ostavila neopisivu prazninu u mome srcu. Oba su otišli jednostavno kao ljudski uzdah, pri punoj svijesti, uz osmijeh. Ali dobra je lekcija svima nama, kako respiratorne bolesti presijeku ljude koji nisu idealne zdravstvene anamneze.
Lekcije, lekcije, lekcije
Morao sam vam ispričati vlastito iskustvo jer ste još uvijek neozbiljni, čak i pored prve dvije smrti od novel korona respiratorne bolesti. A nije da nemamo lekcije u prošlosti, i pritom ne mislim na ova nadmetanja u školskom programu javnih servisa u regiji. Ali kad inače ne volite učiti.
Pred kraj Prvog svjetskog rata Europom je počela harati neuobičajeno snažna gripa. Vjerojatno je virus, baš poput COVID-19, iskopan u nekoj od drevnih šuma, tijekom rata, u nekom rovu, a potpomognut ukupno lošom higijenskom slikom koja je vladala tada. Samo ću podsjetiti da je Prvi svjetski rat najdramatičniji rat u ljudskoj povijesti, gdje su i ljudi i ranjeni konji danima jecali u bolovima na bojištima. Pokidano meso na sudaru velesila privlačilo bi gavrane, supove, vukove, štakore...
Kada se novi virus proširio Europom, svaka je zemlja u pravilu ratne propagande, krila broj zaraženih, krila broj mrtvih. Gripa je nazvana španjolskom jer se jedna vijest nije mogla skriti – španjolski kralj Alfonso XIII. imao je ovaj virus – u za to doba tipičnoj nacional-šovinističkoj maniri, i gripa je posprdno nazvana španjolskom/španskom. A nije bila nimalo za zezanja, odnijela je vjerojatno oko 20 milijuna života, a zaraženih je bilo oko pola milijarde ljudi. Lekciju su liječnici naučili, ali su se mnogi zezali 2009. godine kada je harala epidemija takozvane svinjske gripe, a koju izaziva vrlo blizak srodnik španjolke, naime, obje su gripe iz roda H1N1.
Olako shvaćamo opasnost, ne razmišljajući da se Svjetska zdravstvena organizacija može pohvaliti tek da bi nekad tijekom ove godine mogla zaustaviti epidemiju ebole, koja u pripravnosti drži sigurno pola svijeta. Pa i zaboravljate da je osim raširene gripe uz nas svakodnevno i tuberkuloza, najsmrtonosnija respiratorna bolest u povijesti, koja čak i uz suvremenu medicinu i otkrivene lijekove, svakodnevno ubije 4000 ljudi širom svijeta, a isto tako barem 30 tisuća svakodnevno bude zaraženo. I to je bolest za koju imamo relativno jeftine i pristupačne lijekove.
A za COVID-19 još nismo ni na tragu bolesti, ne možemo govoriti niti o populacijskoj imunosti, koja nas je 2009. godine djelomično zaštitila od H1N1 virusa. Je li vam to lekcija iz ozbiljnosti?!
#sazad #fadilpodmaskama
Taman kad sam poželio pohvaliti u nečemu domaće vlasti, oni i dalje prave cirkus od svega. Da oprostimo kreveljenje i čačkanje zuba one lakrdije koja još uvijek ima mandat ravnatelja središnje medicinske institucije u Hercegovini, premijer Novalić još jednom pokazuje da mu je mjesto uz Izeta Fazlinovića, a ne u politici. A onda dan kasnije Jelka se svrsta uz bok Milanu Bandiću i ostavi nosić vani, valjda da joj je lakše disati pod maskom. No, ona je još i priznala da ne razumije oko čega se diže panika, valjda će joj ove prve smrti u zemlji dati jasniju sliku. Samo neka bude sretna da je Igman potpisivao novi ugovor, a ne Aluminij, jer u protivnom bi i ona bila u izolaciji.
Volio bih da političari čitaju ova naša promišljanja, a ne samo obični puk. Onda bi imalo smisla ovo što ću sada napisati. #trebaplanirati
Liječnici su prije par tjedana upozoravali na potrebu za respiratorima, na potrebu za karantenom na granici. Čuo ih je nitko. Sada je već kasno, istina bolje ikad nego nikad, ali kasno je već. Pa ipak, ima sporadično dobrih odluka, primjerice zabrana kretanja, podrška u ovom potezu, tako je totalitaristička Kina zaustavila udar. Ali niti u njih nije gotovo, može još koji val udariti. Španjolka je (tko uči povijest) potrajala tri godine. Ne može se to lako zaustaviti.
Volio bih da još više napregnu svoje zakržljale mozgove, da im se ne događaju gafovi poput zabrane ulaska „građana BiH”, da razmišljaju malo u svjetskim okvirima. Jer na bolest se ne može uložiti apelacija Ustavnom sudu, virus je prokleti soroševac i ne pita za naciju i vjeru.
Afriku trenutno pogađaju tri krize: ebola, skakavci i korona. Od te tri krize jednu već imamo, a već s toplijim danima možemo očekivati i dolazak milijuna letača. Treba zaštititi usjeve, treba pripremiti plan već sada, jer tada nas državne rezerve neće zaštititi.
Dalje, kako je virus COVID-19 novoiskopan, baš kao H1N1 krajem Prvog svjetskog rata, tako ništa ne znamo o koroni. Što ako se ispostavi da komarci mogu prenijeti koronu kao malariju?! Pričalo se posljednjih nekoliko godina o nabavljanju poljoprivrednih zrakoplova za gašenje požara, ušutjeli se. Treba planirati i što s gospodarstvom, godinama se trudimo opteretiti domaće proizvođače kako bi uvozni lobi mogao dobro poslovati. Sada treba radikalno udariti, rasteretiti poreznu politiku, ono o čemu su pričali posljednjih mjeseci provesti u djelo.
Tri su zadatka pred nama: uozbiljiti se, poslušati struku konačno i na kraju, planirati, planirati, sve moguće scenarije.
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.
