Vrijeme je skuplje od novca

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Vrijeme je najdragocjenija materija na planetu. Brojni su ga znanstvenici pokušavali dokučiti, čak su fizičari uspjeli povezati ga s termodinamikom i entropijom, dati mu nekakve realno opisive okvire, matematičke, mjerljive, egzaktne, no još nisu uspjeli dokučiti ni najmanju jedinicu vremena kao što su primjerice otkrili atom za materiju ili prione, najmanje žive čestice.

Od tih nekih skromnih ideja koje su fizičari ipak dokučili o vremenu, utvrdili su izravnu vezu s količinom entropije. U prijevodu, entropija je destrukcija, ali ne u negativnom smislu, nego stalna promjena jer znamo svi da osim u Bibliji i bajkama nešto ne nastaje iz ničega. Dakle, destrukcija u smislu gradivnog tkiva nečega novog.

Vjerujte da bih se i ja brzo spetljao u daljnjem definiranju vremena, jer ovo su ipak pitanja za filozofe i teoretske fizičare (meni su ta dva posla ista). Ali upravo jer je tako teško čak i zamisliti kako vrijeme funkcionira, tako je dragocjeno. Od vremena upravljamo samo jednim vremenom, onim sada, a i tu ne držimo konce jer dok kažeš sada, već su i u budućnosti, koja je tada sada. Niti se znamo kretati unatrag, niti naprijed. Samo sada imamo, sa svim svojim pogrešnim odlukama, ili dobrim, koje su nas dovele ovdje. Kao mrav koji i kamen i drvo i brdo i tebe i mene jednako doživljava, kao strašni uspon koji treba svladati. Obećavam, za danas dovoljno dubokoumnog promišljanja. Idemo sad na kolumniziranje.

Pa što mi uze dvije minute, tko će mi to vratit?

Sad kad sam vam potrošio par minuta dragocjenog vremena koje je nemoguće vratiti, na ovom jednostavnom eksperimentu vidite kako je lako izgubiti bitku s vremenom. A sada razmislite o godini iza nas.

Brojni su izgubili nekoga bliskoga, izgubili posao, čak i da ništa drugo niste izgubili, izgubili ste godinu dana koje ste mogli provesti u vlastitim projektima gradnje doma, obitelji, karijere, školovati se, putovati, odmarati, uživati, ... I kako stvari izgledaju, izgubit ćemo bar još jednu dok se ovo krene smirivati. Ne možemo nikuda, ne samo oni među nama koji su ubili koju dnevnicu na Zapadu, pa čak su i migranti zapeli ove godine, mnogi su već zatražili da idu doma, a sad ni to ne mogu. Ovo nam je svima najskuplja godina u povijesti ljudskog roda. A neće biti jeftinije skoro.

Vjerujem da vam smeta ovaj gubitak. Meni smeta. Napetost koja se stalno može rezati u zraku, koji je kolega i drug danas pozitivan, trebam li u izolaciju, jesam li i ja zaražen. Oko mene nervozni ljudi, u svakom redu na pošti, banci, trgovini. Bromazepan da otapaju u vodovodu, bilo bi premalo.

Posao mi također trpi. Pred koronu sam potpisao ili bar pripremio neke ugovore i dogovore, od kojih sam se već odavno oprostio. Ostat će samo puste želje. Vjerujem da nisam jedini. Prelomio sam brdo novca u proteklih godinu dana, spiskao svu ušteđevinu, pozajmio, samo kako bih se smatrao sretnim da nisam potonuo.

Vjerujem stoga da kao i ja želite da ovo sve završi. Pa zašto onda to svi ne činimo?!

Vrag je u godišnjim odmorima, ili detaljima

Kad je pandemija stigla u Bosnu i Hercegovinu, bio sam uvjeren kako ćemo to zaustaviti u mjesec dana, kao što smo već ranije uspjeli zauzdati SARS, MERS, ebolu... I dobro smo krenuli. Osjetio se pad prošle godine, imali smo čak i prilično mirno proljeće i početak ljeta. Ali nam vrag ne dade mira. Moraju oni na Karibe i Zanzibar i Antaliju i Jadran. Moraju oni iz Švedske i Danske i Norveške i Njemačke doći za Bajram ili za Veliku Gospu.

Hvalili ste se kako je u nas sve sjajno dok Europa grca u korona valovima, zatvaranju, prosvjedima... Bahato ste se razbacivali najvrijednijom valutom – vremenom provedenim na lokacijama za koje sada znamo da su bile opasna žarišta virusa. Od sojeva još nismo uvezli samo južnoafrički, a i to ćemo uskoro, jer već ga ima u Austriji.

Ne znam zašto ste ikada vjerovali da će nas domaći vlastodršci zaštititi, jesu li nas ikada u proteklih 30 godina zaštitili?! Od bilo čega, poskupljenja goriva, uvođenja viza, iseljavanja?! Ovu su nam godinu potrošili, ali nisu bili usamljeni. Svi vi koji ste se ismijavali s koronom, pomogli ste im.

Koliko vremena vi možete priuštiti

Ne znam kako vam nije dosta. Ja otvoreno kažem, nek me čipiraju, samo da prođe. Hoću da se slobodno krećem, da me cijepe, da me Bill Gates prati, samo neka izvole, neka nauče sva tri kafića koja redovno obilazim, neka mi pošalju reklamu za sve što me zanima u životu, bolje nego čukljeve.

Imam laptop, pametni telefon, pametni sat, televizor mi je pametni. Svi me prate godinama. Daj taj čip, kako se to meće?! Ako je nekome stvarno zanimljivo koliko koraka napravim u danu i da starim, raspalim kolima rijetko putujem, samo neka izvole, neka znaju, možda mi se smiluju kao Recep Miloradu. Sadaku kak'u da mi dad'u.

Ne valja mi ova vakcina, ne valja mi ona. Daj mi govno ubrizgaj, ako će zbog njega stati ova pandemija, ako ću konačno moći u kino, na koncert, na izložbu, u kafić, slastičarnu, zagrliti prijatelja na sahrani...

Evo su me nekako uvjerili da ste bez volje da promijenite politički sustav u Bosni i Hercegovini. Ali sada stvarno nije do preferencijalnih glasova, nije do tajne koalicije SNSD-SDA-HDZ. Sada je do svakoga od nas. Malo proklete maskice nositi na licu, malo se suzdržati bliskog kontakta, sada kada više konačno dođe cjepivo, pružiti rame. Ne razumijem vas ljudi. Mislite li da imamo vremena. Ja znam da nikad nema i neće biti dovoljno vremena. Za život, za užitak. I zato sam iznimno škrt. I zato nek me čipiraju, samo malo više vremena da imam.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.