Zakon pišem, tinta mi se proli

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Znate onaj vic kad Fata Muji kaže da pogodi o kojoj životinji razmišlja pa će spavati s njim? Krznena, ima četiri šapice, dugi rep, ima brkove, mjauče. A Mujo k'o iz topa: Krokodil! Ah, Mujo, kako ti uvijek pogodiš, ona će. Takav je otprilike stav i domaćih političara i međunarodne zajednice o Bosni i Hercegovini. Navođeni njihovim kontraproduktivnim savjetima, mi nikad ne pogodimo kako treba i onda nas oni... kritiziraju da smo tupavi.

Nekako uvijek maštam da će se naša djeca jednog jutra probuditi i netko im kaže da će odsad sve biti prema slovu zakona u Bosni i Hercegovini. I onda krene izvlačenje iz ladica svih silnih zakona koji su izglasani dok smo mi gubili vrijeme na tupavim svađama oko Komšića i sličnih. Kao Istanbulska konvencija ili istospolni brakovi ili MPO...

Mikrogalamdžija

Mi itekako znamo da je krajnje vrijeme za izmjene Izbornoga zakona Bosne i Hercegovine. Znali smo to kod pregovora u Prudu, znali smo kod Aprilskog paketa, znali smo kod 118 ekspertskih preporuka za izmjene Ustava Federacije BiH, znali smo kad se izgubilo Gradsko vijeće Grada Mostara, znali smo kod raspisivanja posljednjih Općih izbora.

Zapravo, njih trojica, Izetbegović, Tuđman i Milošević, sva trojica su znali još u Daytonu, Ohiou, da tu nešto ne štima. I svejedno su potpisali. I svejedno su svi sudionici proteklih izbora znali da ne možeš ući u izbore, a postoji sudsko mišljenje da je zakon defektan. Ne znam jeste li ikada igrali remija istim špilovima kojima je mater prije igrala pasijansa. E to je to. Nema logike ni smisla, ako ti imaš sve džokere, a protivniku se ruka posložila od 2 do A. Što god ti baciš, on uzme.

Komšić i Čović su ti dva džokera bačena ispod neke bezvezne karte, čisto da su neupotrebljivi. Kako? Komšić nije poželjan u prvom susjedstvu, ne zato što priča gluposti, on kad kaže: „GRANICA SA SRBIJOM JE NA DRINI!” to nema apsolutno nikakvog smisla, iako je posve točno. Kad roditelji galame i urlaju: „UBIT ĆU TE! ZAKLAT ĆU TE!” nikad ih nijedno dijete neće poslušati, ali kad djetetu priđeš i nježno mu šapneš na uho: „Slušaj, smiri se i sjedi i ni riječi ili će te po Neretvi kukom tražiti!”, još ako dodaš osmijeh uz rečenicu, eto haj' ti mrdni od straha. Zna to svaka mati hercegovačka, kad preko naočala pogleda svoje mladunče nakon što je ćaća ispucao salvu iz svih raspoloživih oružja na tebe i nisi poslušao. Ali njen nijemi pogled koji u slobodno vrijeme baca sihire i zaziva ouiju, uh, i sad me prođe jeza kad se sjetim tog pogleda. A ima skoro trijesgodin otkako me zadnji put tako „mirno” pogledala.

Hoću reći da je mikrogalamdžija totalno kontraproduktivan, nitko ga ne doživljava, čak ni anacionalno i građanski orijentirani ljevičari. 

Od dva zla abecedno drugo

 S druge strane, sve i da je za hrvatskog člana Predsjedništva BiH na posljednjim izborima pobijedio uvijek uglađeni džentlmen, koja korist od ucijenjenog predstavnika. Onog trenutka kada je prvi Hrvat Bosne i Hercegovine stupio u konsolidacijski odnos ministra financija i lokalnog mesara da bi stvorili prvu interplanetarnu mesnopolitičku simbiozu, tog trenutka potpisao je i da ga međunarodna zajednica ima u šaci. A koje dobro od člana kolektivnog Predsjednika koji je ucijenjen i drži figu u džepu?

Od dva zla teško se uopće odlučiti koje manje šteti Bosni i Hercegovini, ono koje BiH cementira kao nerealizirani pašaluk wannabe Turčina i skupine vječitih Poslanika, koji svoj suverenitet vuku još od prije bosanskih krstjana, ili ono u kojem moramo lizati dupe Europi jer nam svakoga trenutka mogu iz ladice izvaditi dokumente koji ukazuju na vezu s Lijanovićem. Možda niste (još) svjesni, ali koketiranje prvog Hrvata s „vještcem koji prijeti metlom” najveća je ucjena ne samo na pozitivno i za sve prihvatljivo rješavanje hrvatskog pitanja, nego i za budućnost BiH.

Europa nas ne tretira jednakima, uopćeno gledano, imamo zapravo pravo od njih kupovati i ne prodavati im, mi smo joj izvor dobre radne snage (čitaj kmetova) i tu prestaje svaka priča. Nije stoga loše biti na raskrižju između Moskve, Brisela i Ankare. Samo treba lukavo igrati. Veliki veziri su to znali. Dubrovačka republika je to znala. Tito je to znao. Ovi sad – ne znaju oni ni cipele svezat.

Samo tri pravila Izbornog zakona

E sad, da se dotaknemo i tog pravila igre po kojem bismo se trebali svi „zadovoljiti”. Bosna i Hercegovina ne može igrati „na pola”, ako je utemeljena još od ZAVNOBiH-a kao država Muslimana (Bošnjaka), Srba i Hrvata, onda to treba igrati do kraja. Građansko se može organizirati na isti način kao i neke možebitne izborne jedinice, ne entiteti, ni prvi ni peti, izborne jedinice, geografski u diskontinuitetu, a na prostoru cjelovite BiH. Građanstvo bi svoj legislativni diskontinuitet ostvarivalo na prostoru čitave Bosne i Hercegovine, malo odavde, malo odande. Crne slutnje da bi to bio kraj Bosne i Hercegovine kakvu poznajemo su istinite: imali bismo pravedniju političku reprezentaciju, s punim suverenitetom unutar svakog etno-bloka.

Drugi je put ukinuti sve individualne identitete, kao što je Tito već pokušao. Mikrojugoslavenština bi također ispunjavala legitimnost političkih predstavnika - na način da bi i Mile i Dragan kao i Šefik, sva trojica morali bi dodvoravati se jednako tronacijama, morali prihvatiti ista pravila igre, isto trajanje poluvremena, istu udaljenost kaznenog prostora...

Te dvije stvari bi morali odabrati oni koji nas i drže taocima. To je bitno samo njima pašama i begovima. Kmetu je isto. A što se tiče ipak svih nas, rokovi. To je jedino što bi moralo biti ugrađeno  bez rezerve. Ukoliko u roku od 90 dana nema uspostave, idu novi izbori pa kud puklo. Ali ovako više ne može: za pozicije u Predsjedništvu, najobičnijem kabinetu za međunarodnu politiku (koju ionako nemamo) ne mogu se međusobno natjecati čovjek kojeg u šaci drži EU, čovjek koji iz guzice viri Erdoğanu, čovjek koji još uvijek živi u Jugoslaviji i na kraju, čovjek koji glumi da ga vole Rusi. Pa nismo ni mi ludi, imamo vijesti, znamo koga Rusi odlikuju ovdje, a nije iz Laktaša.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.