Život u mračnim pripizdinama

Tekst članka se nastavlja ispod banera

7.11. – Ponedjeljak

Kad ne može držati do svoga, Mostar je dobio park u Italiji. Svečano je tamo posađeno i stablo dok se na mostarskim ulicama stoljetni platani bore s asfaltom, prometom i neradom. A negdje, u nekim normalnim vremenima, u nekim normalnim gradovima i glavama, u nekim turističkim ponudama s logikom i razumom, bila bi to jedna ozbiljna stavka.

Ovako, kao i uvijek, odmahnut će netko glavom. Nisu platani projekt na kojem bi moglo izlistati lišće koristi za svačiji džep. Ima uvijek važnijih stvari. Ako ništa u parkovima tuđih gradova.

8.11. – Utorak

Bezobrazna i bez obraza, Bosna i Hercegovina dopušta sebi svašta. Evo što maltretira svoje roblje koje još uvijek nije dalo petama vjetra, počela je maltretirati i Europsku uniju.
Ovog puta je Bakir Izetbegović državnički ozbiljno zamolio Europu da nam progleda kroz prste neprovođenje presude u predmetu Sejdić-Finci. Predložio je da riješimo neke druge stvari pa da se onda bacimo na posao koji godinama pokušavamo riješiti.
Negdje, u nekim normalnim vremenima i normalnim državama, ljudi poput Malog Princa i njegovih kolega ponudili bi ostavke na svoje dužnosti jer godinama ne mogu provesti ono što domaće stado i strane zvijeri od njih traže. No, ne i kod nas. Dok je nas kod nas i njih kod njih.

9.11. – Srijeda

Kao što je nevjerojatna vijest da muškarce kod žena živciraju tajice, tako je nevjerojatan prijedlog Vlade Hercegovačko-neretvanske županije da uskrati dječji doplatak onima koji posjeduju automobil ili neki obrt. Dakle, borite se sami sa svojim djetetom ili djetetom o kojem skrbite kroz život, ne možete dobiti posao u državnoj firmi, ali ste sposobni da pokrenete nešto sa svojih deset prstiju kako biste prehranili dijete, nabavite automobil da biste ponekad mogli odvesti dijete negdje da ne otupi i zatupi, računate na mjesečnu državnu crkavicu i onda netko prospe svoju pamet i u zakonu napiše da ste prebogati da bi vam država davala nešto.

Dokazali ste, vi Ufoteljeni i Okamenjeni, kako je država najveći neprijatelj ljudima koji žive u njoj.

10.11. – Četvrtak

Nije dugo trebalo da Europa dobije pismo iz BiH u kojem se još jednom pokazuje u kakvoj kakofoniji i kaki mi živimo. (Ma koliko napadali bivšeg hrvatskog premijera Zorana Milanovića.)
Naime, pisao je Dragan Čović, koalicijski partner Bakira Izetbegovića i kolega iz Predsjedništva, kako nema nikakve šanse za ono što je Europi predložio lider SDA.

Dobio je potom Izetbegović odgovor i od Milorada Dodika, pa su se, iako se pomirbeno ručalo nedavno, osule paljbe: Izetbegović tvrdi da bi Dodik mogao nestati, a Dodik tvrdi da je Izetbegović terorist.
Kazalište u kući otvara novu, zimsku sezonu.

11.11. – Petak

Nastavlja se šamaranje optužnicama za nedjela u ratu. Barata se tisućama spremnih papira s jedne strane. Druga strana potom uzvrati sa svojim brojkama, treća strana sa svojim. Tužiteljstvo udara po jednom, odvjetnici po drugom, udruge po trećem. Piše se kako se sve već davno znalo. Neki govore da će progovoriti, drugi nikako da zašute.

I onda, naoko daleko od sukoba i naoko preblizu za suživot, otkopamo mrtve, galameći na sva zvona kako ne može biti jednaka smrt na svim stranama. Groblja šute, a mi se živi zakopamo, u novo, krvavo blato.

12.11. – Subota

Dok nam s jedne strane trube kako moramo svi biti jednaki, s druge strane sve nam više dokazuju kako postoje oni veliki i oni mali.
Najsvježiji primjer za to je pretučeni dječak u Širokom Brijegu. Naime, tjednima već nitko ništa ne zna o događaju koji ledi krv u žilama. Institucije šute. Navodno prijete ako netko pokuša doznati nešto, a šire se priče kako iza svega stoje neki klinci nekih zvučnih otaca, pa se stoga mora šutjeti o tome.

Ljetos je, naime, isti jedan takav dokaz prosut pred nas i iz Čapljine. Tamo se navodno dogodilo silovanje koje je zataškano. Akteri su, opet navodno, bili neki zvučni klinci. Novinari su pokušavali nešto doznati. Nisu uspjeli.
Ipak se mi zgražamo samo nad tuđim siledžijama, a naše i njihovi roditelji brane se medijskim mrakom. Tad su lokalni velikani sretni što žive u mračnim i nijemim pripizdinama.

13.11. – Nedjelja

Dobro je. Novom američkom predsjedniku Donaldu Trumpu nisu pronađeni bosanskohercegovački korijeni, nisu mu pronađene izjave kako će uništiti jedan, drugi ili treći narod niti da će progutati BiH kad zasjedne na tron Kolumbovog otkrića.

Naime, prosipale su se analize što će to biti s nama kada Trump preuzme vlast od Obame. Tražili su se skriveni planovi svjetskih sila, stavljala na vagu naša pozicija pred sukobom dvaju svjetova. A mi svoje pozicije kod sebe nemamo. Potrošilo se puno tinte i energije na dokazivanje nedokazivog. Puno više nego za analize što to nama naši klaunovi rade, a lako je dokazivo.