Ipak prvo sapun

Tekst članka se nastavlja ispod banera

20.6. – Ponedjeljak

Kao da nemamo dovoljno svojih pljuvača u mikrofone, Zdravko Mamić održao je pressicu u kojoj je pokazao svu raskoš vokabulara. Naravno, našoj javnosti koja dopušta da joj godinama siluju uši, svaka kapljica po javnosti se sviđa i izaziva ekstaze. Prerastamo u društvo koje se divi kad ne treba.

A u ekstazi su i lideri koji se namještaju poput psa lutalice pred izljevom slučajne nježnosti. Mašu repićima i trzaju nogicama u skupim cipelama dok se europska javnosti u europski dužnosnici nadmudruju šupljim pričama o tome treba li Bosni i Hercegovini dati kandidatski status.

Nije sramota liderske psiće lutalice zamoliti još jednom za milost i tražiti da se preskoči sav njihov nerad pa da se zemlja, koja je na svim mogućnim dnima, gurne u društvo koliko, toliko normalnih zemalja.

Obraz je đon.

21.6. – Utorak

Borba protiv korupcije u BiH završava tako što se suđenje nedodirljivima službeno odgađa na neodređeno vrijeme. Treba valjda sačekati da se okončaju izbori pa da se ukaljaju mrvice obraza koje su ostale neukaljane. Za to vrijeme pala je presuda za krađu hrane i pića tešku 47 KM.

Postoje i komadići obraza koji se ne mogu zacrvenjeti kad kažu da je plaća od 7.460 KM ništa kakvih ima. A ima, zna to premijer Republike Srpske, Radovan Višković, i plaća koje jedva da se prebroje. Zna to premijer, kao i svi drugi premijeri u zemlji natrpanoj primačima plaća, ali ga nije briga.

Cijene goriva rastu. Država šuti. Život građana netko ismijava imitirajući buntove na društvenim mrežama. Iznose se teorije kako bi država mogla reagirati a da svima bude dobro.

No, BiH je država u kojoj ne smije svima biti dobro. Gorivo, valjda kao i kruh, ne smije pojeftiniti da bogati ne bi manje trošili.

22.6. – Srijeda

Ukrajina, koja će biti kandidat za članstvo u Uniju, napravila je, kažu Europljani, i u ratu više nego mi u 25 godina mira na europskom putu. Mi smo se, naravno, uvrijedili jer smo jako osjetljivi kad nam netko govori da nam ne ide. A nama je ''neidenje'' jedino ''idenje''.

Lideri bi, da se poslužimo teorijom etiketiranog neprijatelja koji ispade najveći galamdžija za BiH, preskočili sapun i zaprašili sve naše jade parfemom.

Mostarsko spomen groblje, koje je netko smišljeno i detaljno polupao polako pada u zaborav. Policija još nije sazvala pressicu, antifašisti se protežu lijepeći bez dokaza fašizam na čelo onima za koje oni misle da ga treba nositi na čelu i dopušta se još jednom oštrenje skoro otupjelih zubi.

No, šuška se ozbiljno da je lupanje po spomen-groblju odličan uvod da se vlasti natjeraju da mijenjaju imena ulica u gradu. Slijede nam epizode previranja i novih oštrica tko to kome, osim ustaša koji smetaju i onima koje nazivaju ustaše, još smeta.

A Neumu smeta kruzer. Dok je država galamila kako će joj Hrvatska zagraditi prolazak brodova, sada kada prolaze, stižu nove galame. Samo, nikako da se ljudi na istim stranama dogovore oko čega galame. Nekima je to povijesno uplovljavanje, a nekima povijesno uništavanje neumskog mora.

Neće Neumljani da im se brod parkira, ali im je svejedno što se parkiranje automobila u njihovu gradu razvlači po sudovima i miriše na nezakonitost iza koje stoji puno nula i onih koji se prave da ne stoje ni iza čega.

23.6. – Četvrtak

Fikus iz Predsjedništva BiH zamolio je Europu da nas primi. Kaže Šefik Džaferović da se uradilo sve što se moglo danas. Ne govori šta se nije uradilo svih ovih godina dok su on i slični njemu više razmišljali o putovima do vikendica nego o putu do europske obitelji kako se to uvlačivački tepa Uniji koja nas ne želi. Barem ne ovakve. A mi, drugačiji, ne znamo biti.

Nabrajaju se krivci, krive se jedni i drugi, domaći i strani, upiru se prsti, ali – kao što je ovdje napisano bezbroj puta – nitko da posegne za ogledalom i sapunom.

24.6. – Petak

Još nas uredi glasnogovornika i trovača trpaju pričama kako su krivci oni drugi. Nismo - a nećemo nikada - čuli kako netko diže ruke i kaže kako priznaje svoj neuspjeh i nemar pri ispunjavanju 14 uvjeta koje godinama rješavamo.

Sad kad se peru ruke, ne smeta nam priča o smradu naše truleži. BiH je, kaže Zoran Milanović, za Ukrajinu Švicarska. Čini se kako smo ipak odradili posao sa sapunom. S parfemima nam ne ide. Kod nas, naime, sve smrdi.

Veliki mislioc današnjice, Fadil Novalić, kojeg je u Livnu primio srdačno premijer promijenjenog dresa Ivan Vukadin, koji na Novalića i Novaliće galami samo iza leđa, podario nam je još jednu poruku.

Kaže premijer Federacije, tehničar s optuženičke klupe, kako nema potrebe da se iseljavaju ljudi iz područja koje je već sada poprilično pusti. Tehničar u novom dresu, prešutio je da je govorio kako su priče o odlasku obična podmetačina i laž.

Ni jedan ni drugi nisu ponudili ništa za ostajanje.

25.6. – Subota

Najveći problem ove države su ljubav prema državi, minjak i parada ponosa. Oni koji bi u Uniju i kojima su svi drugi krivi jer nam se nije pogledalo kroz prste najglasniji su u osudama i presudama. Tko ne skače, mrzi Bosnu i voli drugačijega.

Svi su se licemjeri skočili na noge. Neki su snimajući vlastite akcije pa krenuli u analize što se smije a što ne smije opet zaboravljajući ogledalo i činjenicu da su oni u njihovim bojama, koje su ružnije od duginih, napravili puno povorki i puno performansa na štetu ove zemlje i odradili bezbroj predstava i poslova bez dozvole i papira.

Valjalo bi se nekada poklopiti ušima. I, naravno, paziti dok se snima. Jer poznato je da kamere znaju biti napadnute.

26.6. – Nedjelja

Propao je, kao i uvijek, još jedan bunt u BiH. Tipkači naših prosvjeda uzburkali su naivne novinare da će benzinske crpke biti besposlene zbog nekakvog prosvjeda. Ne mijenja se svijet sjedeći.

BiH je, dok se duga povlači kao konopac i kofol prosvjeduje, druga najsiromašnija zemlja u Europi.

Nema, eto, razloga za iseljavanjem. Nema potrebe da tražimo neka nova sunca pod nekim drugim, kontroliranim, nebom jer smo samo umislili da su nam na funkcijama osuđenici, da se stvara društvo uvezanih u nedodirljive – od vrtića do političkih visina.

Okivamo se u lance u kojima je najglasnija šutnja kao da ne živimo svoj život i kao da sutra nije naše sutra nego samo njihovo.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.