Izbori nisu bili vijest, nego njemački zakon koji nas zove k sebi

Tekst članka se nastavlja ispod banera

1.10. – Ponedjeljak

Mrtva-hladna probila je Bosna i Hercegovina rok za dostavljanje odgovora na dodatna pitanja Europske komisije. Zemlja je to koja lagano, da laganije ne može, gmiže putom napretka o kojemu toliko priča.

Nikome, naravno, nije do odgovora koji nas sramote pred normalnim, a ako ne normalnim onda barem vrijednim, svijetom. Ulazimo u izborni tjedan. Sve snage upregnute su da blebeću o tvrdnjama za koje nitko neće postaviti pitanje i na koje nitko neće imati odgovor. Pa ni oni koji blebeću.

2.10. – Utorak

Intervju Dragana Čovića u kojem je rekao kako minimalne plaće trebaju biti 1.000 KM natjerao je i Milorada Dodika da kaže to isto. Makedonija je dodatno usijala Balkan, kojeg podgrijava Kosovo, Vučić se požalio Putinu, Ronaldo optužen za silovanje, a Doris Pack objavila je kako su naši izbori dno dna.

Ali, nisu to bile vijesti koje su nas dotakle. Nije nas ni dotaklo usijano mostarsko nebo koje je vatrometom slavilo nedovršenu pasarelu iznad nedovršene prometnice, koja se veže na nedovršenu prometnicu koja je u mraku.

Dotakla nas je vijest kako Njemačka mijenja zakon prema kojem ćemo svi lakše otići u tu obećanu zemlju.

3.10. – Srijeda

Predizborna kampanja toliko se usijala i zanijela da su se zanijeli i oni što su morali ubrzati radove kako bi užarene škare presjekle još jednu vrpcu.

Tako je kružni tok u Mostaru morao biti razmontiran samo šest dana od kad je napravljen jer je, u žurbi, napravljen toliko malim da se nije moglo kroz njega prometovati neometano.

Kružni je to dokaz kako se mazanje naših očiju vrti u krug. No, malo tko vjeruje da se to mazanje može razmontirati na izborima. I dalje ćemo kroz život prometovati ometani nečijom željom za vlašću i aljkavošću.

4.10. – Četvrtak

I dok se održavaju posljednja pjenjenja s predizbornih skupova uz nemaštovite balone, zastave, izlizane govore bez dodira sa stvarnošću i pogleda u budućnost s ozbiljnim problemima, stiže nam crna vijest od onih koji nas promatraju izdaleka.

BiH je najgora država za život u Europi. Nismo to čuli s govornica. Niti smo čuli kako to promijeniti.

5.10. - Petak

U Banja Luci se okupilo oko 40 tisuća ljudi koji su stali uz Davora Dragičevića, oca ubijenog Davida. Ne treba ljudima u BiH govoriti kako država uvijek zakaže kad ne treba i da se država uvijek oštri zube na leđima onih najslabijih.

Pokazao je skup u Banja Luci kako ima i onih koji znaju dignuti ruku umjesto nacrtanog plavog palca.

Istodobno, potrudio se netko pa objavio kako je u proteklom mandatu dato ukupno 966 obećanja, a da ih je ispunjeno samo 32. Prst gore. Srednji.

6.10. – Subota

Predizborna šutnja. Ne bi bilo loše kad bi se Izborni zakon, ako se ikad promijeni i donese, okrenuo tako da gospoda moraju šutjeti četiri godine, a da mogu pričati samo jedan dan. Bilo bi nam svima lakše.

7.10. – Nedjelja

Bosna i Hercegovina bira. Barem misli da bira. Još jedni izbori, poslije kojih nitko ne zna što će biti.

Nakon zaokruživanja, napravili smo puni krug. SDA je proglasila dva pobjednika. Cirkus će se nastaviti zauvijek.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.