Jedna marka primljena je k znanju

Tekst članka se nastavlja ispod banera

31.5. – Ponedjeljak

Dok Velika Obitelj problem pravi time što neće da pokaže javnosti diplome koje, ako ih ima, ne bi trebalo kriti, do tada stižu nove titule.

Sebija Izetbegović, za koju sad nismo sigurno što je, dobila je ''počasno zvanje primarijus kao priznanje za dugogodišnji uspješan rad i posebne rezultate postignute na zaštiti zdravlja stanovništva i razvoja zdravstva za 2020. godinu''.

Onda smo saznali da je obavještajac koji, kao i Sebija, krije diplomu, poručio novinaru Senadu Hadžifejzoviću da se smiri. Očito je to jedini način kako se Stranačka Obitelj obračunava s onima koji im pokušavaju staviti ogledalo pred lice, a glasačima očistiti uši.

Naravno, ne treba biti naivan pa misliti da drugi ne zovu. Svaka strana ima nekog tko misli da je u redu zivkati okolo radi vijesti koje se pokušavaju skriti.

Bivši ministar dobio je šest mjeseci zatvora zbog nelegalnog upošljavanja. Nakon žalbe, vjerojatno će dobiti opomenu da to više nikad ne radi. Oni što sijeku šumu o kojoj država ne brine, dobit će četiri godine zatvora. I morat će sjeći opet.

1.6. – Utorak

Na ovim stranicama objavljeni su imovinski kartoni čelnih ljudi grada Mostara. Iako je zatražen, Središnje izborno povjerenstvo BiH nije moglo pronaći imovinski karton bivšeg mostarskog gradonačelnika Ljube Bešlića.

Tako će mostarska javnost još malo pričekati da vidi koliko je Bešlić otežao i koliko mu je bilo teško biti gradonačelnikom. Ako Povjerenstvo nađe papir i ako mostarsku javnost uopće više zanima težina mužnje.

2.6. – Srijeda

Velika Obitelj je prijavljena zbog prijetnji novinaru. Bosna i Hercegovina, ma koliko netko pričao o novim rokovima, novim zamasima, pregovorima, pomacima, naporima i rokovima, sve više nalikuje na prćiju u kojoj svatko tko se domogne fotelje može raditi i govoriti što hoće.

S druge strane, građani, izmoreni od obećanja i preumorni od borbe, predaju se i dižu sidra. Postat će ovo zemlja potkovanih i likova koji nalikuju na one što su ih bez riječi pred zidovima slali na svijet u kojem nema vladanja.

A vladanje Ljube Bešlića i službeno može otići u prošlost. Sve što je radio u prošloj godini, a za sve druge godine ga nitko nije ni pitao, stavio je na papir i poslao u vijećnicu. Tamo su rekli da je papir pun rupa i da ne govori što se sve radilo. Čak je i predsjedatelj Gradskog vijeća Salem Marić rekao kako u izvještaju fali pola njegovog, ali je onda spasio Bešlića i ponudio izvještaj na primanje k znanju.

Tako smo godine u kojima Mostar nije imao vijeća pa je gradonačelnik sa svojim ljudima radio kako je znao i htio bacili u znanje i nemamo više papira kojim možemo pozvati Bešlića na odgovornost za sav kaos koji je ostavio za sobom. A svi kažu da ga je ostavio.

Spasila je jedna druga Dobro Uhodana Obitelj, koalicijske ljubavi i partnerske rabote. Sve što se u Bešlićevu mandatu dogodilo u Mostaru primljeno je k znanju. Čak je i sadašnji gradonačelnik pobjegao od dizanja ruku za spas čovjeka kojem je šef stranke rekao da mora ''upaliti svjetla da se vidi svaka rupa''.

Samo što je bitnije ugasiti ona da se rupetine u proračunu ne vide.

3.6. – Četvrtak

Željko Komšić, sam svoj član Predsjedništva BiH, galami na galamdžiju Milorada Dodika kad je daleko od njega. Ruga mu se Komšić jer ga nisu poveli u Crnu Goru.

Bakir Izetbegović i Dragan Čović, koje ćemo opet gledati u ulogama napuhanih pregovarača, pozivaju svjedoke sa strane da gledaju kako pregovaraju o izbornom zakonu. Možda napokon, osim podapinjanja s izborom nekog drugog nekom trećem, dobijemo izbore na koje će se izlaziti s programom.

Vlada Federacije objavila je kako je ni malo ne dira revizorski izvještaj u kojem se spominju prilične mućke s novcem. Neće Vladi nitko govoriti kako da ona baca pare. Nakon respiratora, sve se može. Samo treba zvati Asima.

Opet problemi s papirima. Dokumentacija o studiranju Prve Dame nepotpuna je. Mijenjamo li diplomu za Izborni zakon?

4.6. - Petak

Najzvučnija poruka sa sjednice Hrvatskog narodnog sabora bila je ta da hrvatskoj obitelji nije puno jedna marka mjesečno i da će se naći način da se uz račune za električnu energiju doda i pretplata za Televiziju Herceg-Bosne. Druga zvučna je da će se zgrada kazališta dovršiti do kraja godine iako bi ta izjava vječito upakovanog u datume i vječno optimističnog Dragana Čovića bila upitna i da su kranovi već u dvorištu buduće zgrade.

Sve ostale poruke, a nisu se razlikovale puno od svih zasjedanja u kojem se izabrani hrvatsku dužnosnici hvale da nešto rade, pale su u sjenu priče o jednoj marki i nove pobune predvođene republikancima.

No, hrvatske obitelji već plaćaju spomenutu televiziju tako što se iz proračuna kojeg pune novac već daje televiziji. Bez pitanja. Druga je stvar što se ta televizija ne uspijeva marketinški uzdignuti i postati zanimljiva onima koji bi se mogli reklamirati a onda i programski da bi privukla oči koje ionako sve manje gledaju televiziju.

Što se tiče političke poruke, čuli smo hvalisanje, dodvoravanje i vidjeli pokušaj bunta koji opet neće ugroziti ustaljeni put HNS-a niti ciljeve iz rezolucije koja nije donijela ništa novo. Vidjeli smo još jedan popis želja, ali nitko od hrvatskih lidera nije uvjerio da će znati i moći izboriti se ono što papir trpi desetljećima.

Naravno, nije u rezoluciji iscrtana nikakva budućnost, pa i ona bolja, niti što ako se ne ispune zamišljene želje.

5.6. – Subota

Srušena je crkva u dvorištu Fate Orlović. Dokazali smo da Bog nema veze s našim zidanjima i s našim rušenjima. Previše smo mi zapeli za dno da bismo se mogli primaknuti nebesima.

S nama Bog nije sretan ni kad gradimo ni kad rušimo.

S nama je sretan samo Fadil Novalić jer nam može govoriti što mu god padne na pamet. Ili pored pameti.

6.6. – Nedjelja

Dok smo se smijali kamenju s mudrostima Alije Izetbegovića pobacanim na kamenjima po Sarajevu, neviđeno u medijima kamenje hvalospjeva zasulo je s predstavljanja knjige Dragana Čovića u Splitu. Toliko epiteta na jednom mjestu ne pamti ni najveća lirika a kamoli jedna novinska reportaža sa subotnjeg predstavljanja knjige u kojoj se najmanje govori o knjizi.

Raspravlja se ponovno o datumima u BiH. Deveti januar mogao bi biti prebačen u sredinu veljače. Vrijeme u BiH ionako ništa ne znači. Mi prolazimo pored njega. Ono samo stoji.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.