Još uvijek je toplo, a papira nema

Tekst članka se nastavlja ispod banera

12.4. – Ponedjeljak

Istresanje policijskih kompleksa odzvanja nad Mostarom. Traže se kazne, pametuje se o ponašanju, prekoračenjima i sigurnosti. Svi peru ruku, svi bi da je sve čisto a nitko ne grize priču da nije riječ o izdvojenom slučaju nego da su udarci već znali padati tamo gdje im nije mjesto.

Nitko nije zagrizao priču i da bi slučaj premlaćivanja ostao nezamijećen da nije bilo kamere pred ulazom jer su se televizijske kamere, koje od naših policija prave filmske priloge, misteriozno odmakle kad su sijevale ruke i noge po mladićevom tijelu.

Mostarci su spontano izašli pred sjedišta policije. Prozivali su ljude u plavom za korupciju i tražili su pred praznim zgradama ostavke od onih koji će kasnije reći da su učinili sve što mogu. Osim što su nisu dali ostavke.

Dva člana Predsjedništva BiH spremaju frku oko izjava o podjeli BiH i nevidljivog slovenskog papira. Nitko ne smije dijeliti podijeljenu zemlju.

Prepadnuti federalni dužnosnici provjerit će sve službene automobile kako bi bili sigurni da im netko nije nešto stavio pod vozilo. Dokaz je to kako se može brzo reagirati kad se radi o nečem ispod umišljenog dupeta.

13.4. – Utorak

Država se opet zabavlja nebulozama. Kako bi valjda spasili obraz Prve Dame i Prvog Muža, Željko Komšić a potom i Šefik Džaferović potegli su priču o tome kako prijateljska Slovenija želi da se BiH raspadne.

Nitko ne sluša što Slovenija govori nego se nižu busanja u junačka prsa. Većinom cijepljena. Nema razlaza bez rata. Rata nema bez rata, galame prvoborci koji danas ubiru plodove svog rada i našeg jada na ratu.

Biserna ministrica uhvaćena je kako trpanje namirnica u košaricu – koja joj ne može biti preskupa – pretvara u službeni posao pa vrećice iz prodavaonice prati osiguranje. Ne bi ona, kaže, da ne mora. A ne mora.

14.4. – Srijeda

Nitko ne sluša Slovence kad kažu da netko negdje nešto mulja kad je u pitanju nevidljivi papir u kojem se predlaže da se BiH podijeli po idejama koje se mnogima još uvijek vrte u glavi.

Milorad Dodik uvjeren je da svi imamo amneziju poput njega kad su novci u pitanju pa veliča turskog predsjednika za kojeg nekad nije štedio riječi. Kao da je njega Erdogan držao za ruku.

U BiH, nesposobnoj zemlji da nabavi cjepivo, i ono što je došlo cjepiva propalo je jer je nestalo struje. Daleko smo mi još od svjetla.

15.4. – Četvrtak

Skočili su svi kao u čudu jer se kao pojavila ideja o kao podjeli kao države Bosne i Hercegovine po starom izlizanom receptu da će Hrvati Hrvatskoj, a Srbi Srbiji. Kao da se, eto tek tako, neka tek tako sklepana država, može tek tako rastaviti zbog nekog pisma kojeg još nitko nije vidio i koje je sjenu bacilo na sve ono što vidimo.

Tako odjednom nema respiratora ni mrtvih, nema Šarene Dame u koju su sve oči bile uprte i koja je zamalo bila stavljena pred zid ostavke. Nema afera, propalih inicijativa, namještenih tendera i rupa koje nitko zakrpiti ne može.

Ali ne. Borci za jedinstvo države, koji ne mogu popisati stanovništvo, cijepiti ga pa se čak blamiraju i kad kredite posuđuju, skočili su na noge i zaprijetili ratom čitavom svijetu samo da neko Bosnu dirne. I Hercegovinu. Prijeti sila koja nema ni vatrogasnih vozila svima onima koji pomisle rascjepkati državu.

Fino su građani zemlje, koji trube sami sebi da su svi prozirni i da sve znaju, opet nasjeli na patriotizam dok neki jedva guraju pretrpane košare, a drugi šalju sms-ove za liječenje.

Zato naj se Muž Šarene Dame utješio svojom mudrošću kako samo on to zna.

''Nekom prilikom sam pročitao u knjizi mog oca da i kada sunce zađe, još uvijek je toplo'', rekao je mudro Mudrac Bakir i svima ugrijao srca.

Za to vrijeme, njegov veliki brat Dragan Čović sipa svoje utjehe.

''Iduća dva mjeseca su ključna'', kaže Čović, dobri stari račundžija našega vremena.

Grad Mostar dobio je proračun. Ako je netko mislio da će grad početi brinuti, prevario se. Život u koji se kunu, onako europski, foteljaši ne jamči kvalitetu života i sigurnost i neće u proračunu biti sve za Mostar nego sve za odabrane. Mlade obitelji, koje su mislile da će im Grad pomoći u življenju, mogu tražiti neko tuđe nebo i tuđe sunce, koje grije i kad velikani ne prosipaju gluposti.

16.4. – Petak

Dragan Čović, čovjek koji u bh politici najviše trupi o datumima, postavio je novi rok za dogovor. Ako se rok probije, dogodit će se, kao i do sada, ništa.

Svi još trube o papiru koji nije papir i sve izgleda kao da domoljubi, koji državu vole tako što gledaju njezino propadanje, čiste oružje da napadnu Sloveniju koju nitko ne sluša.

Na zaboravljenom suđenju za respiratore moglo se vidjeti kako funkcionira ova država - Savjetnica premijera nazvala je svoju komšinicu da je pita što misli o respiratorima.

17.4. – Subota

Čak se i Kuba uspjela riješiti svojih fosila na vlasti. Mi svoje ne damo sve dok su spremni zagalamiti da su spremni poslati nas u smrt.

Regija, u koju virus neće zbog tunela i koja bez riječi trpi vlast u tehničkom mandatu koja je službeno prozvana za šutnju prema javnosti i koja se javnosti neće obratiti ni kad joj pred zgradama vrište o  ostavkama, najgora je u Europi po epidemiološkoj slici.

Riješit će to brižna vlast, koja bez grižnje savjesti sjedi na dvije fotelje, uvođenjem mjera u škole. Za sve drugo im fale dvije loptice.

18.4. – Nedjelja

Nekome se dalo računati. Domoljublje Halida Genjca koštalo nas je 2,5 milijuna maraka. Vi ostali, skačite.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.