Male tajne velikih majstora sjedenja (u prvom redu)

Tekst članka se nastavlja ispod banera

7.1. – Ponedjeljak

Dok smo se uzalud popisivali 2013. godine jer sjedanje u fotelje traži da se preskoči taj ozbiljno najavljivani neozbiljni popis, javljaju se brojevi koji govore puno više o nama.

Na popisima zavoda za zapošljavanje ''kiseli'' se 435.358 ljudi. Statistika kaže kako se smanjuje taj broj, ali ne zbog zapošljavanja već zbog brisanja onih koji se ne jave namrštenim tetama u zavodima. Iako službena priopćenja govore o smanjenoj nezaposlenosti, nije riječ o povećanoj zaposlenosti nego o povećanom broju onih koji dižu ruke od sebe i sebe u BiH.

8.1. – Utorak

Predsjednik države kaže da trpi državu. Mrak u koji su zavijaju oni koji sjedaju u vlast vješto skriva sve male tajne velikih majstora sjedenja pa tako ne znamo jesu li povećane plaće zastupnicima. Poznajući naše sjedače, narodi nemaju razloga vjerovati da nisu.

Njemačka navodno prati diplome iz BiH jer važnije je da tamo ne odu raditi oni s lažiranim diplomama nego to što takvi ovdje donose odluke.

Snijeg je opet iznenadio vječito iznenađene.

9.1. – Srijeda

Usijana zemlja usijanih glava ponovno se usijala. Gost na priredbi Milorada Dodika Dragan Čović zažario je sve tri javnosti u zemlji. Iako se kroz medijsku buku ipak uspjelo shvatiti da Čović nije bio na dodjeli ordena presuđenom ratnom zločincu, to nije bilo dovoljno. Priredba u duhu vremena koja proklinjemo kap je koja je prelila šuplje čaše pa je tako Čović mnogim stranama krivac što je slušao pionirske i sletovske hvalospjeve o Republici koja je iznad svih.

Ono što je Čović gledao iz prvog reda u Banja Luci, priredba je koju je jedva odgledao i domaćin, ali eto, red je red. A onda je došao nered. Unatoč napadima, (hrvatska) javnost dobila je status u kojemu nije rečeno ništa i koji je, jasno je svima, daleko od rukopisa čelnika HDZ-a. S jedne strane mediji su pravdali odlazak  u goste koji navodno jača državu, a s druge strane su sipali drvlje i kamenje pa smo se između redaka našli svi odjednom na nišanu.

Uglavnom, Dragan Čović je u Banja Luci gledao ono što nikad neće u svojem dvorištu, ali nije odgledao, ni on ni njegove silne pratnje, ni plamen svijeće u Buhinim Kućama koje ostaju nekažnjene. Kako se galami da jedna strana zataškava zločine, tako druga zaboravlja žrtve. Ciljevi su, naime, poznati samo onima iz prvih redova nemaštovito napucane priredbe koja najavljuje posljednje činove i zadnje klape.

Mnogi bi kaznili Čovića. No, odjednom su zaboravili na Izborni zakon i jedini cilj koji je zacrtan prije nego li su se opet počele zajednički dizati ruke s onima za koje se tvrdilo da ruke dižu na nas.

10.1. – Četvrtak

HDZ BiH se pokušava oprati od Čovićevog prvog reda. Nemaštovita priopćenja o tome kako se prašina digla samo da se sakrije da se tog dana obilježava godišnjica pokolja nad Hrvatima samo je još jedan autogol. Jer potpisnici priopćenja, ako su ih uopće sami pisali, bili su daleko od godišnjice. Cilj je kažu bio da ne dođu vijesti s obilježavanja tog zločina. Da su možda čelnici, koji se toliko diče čelom, bili u tim prvim redovima, bilo bi i vijesti.

Zbog Dodikove priredbe stradao je samo hrvatski veleposlanik, koji je ionako bio jednom nogom na odlasku iz BiH.

A s obje noge na odlasku je mladić koji je, bez roditelja, uspio othraniti i školovati mlađega brata. I sam uplakan, rasplakao je državu. No, ne i one koji su digli ruke za proračun u kojem ne postoji niti jedan poticaj mladim ljudima.

11.1. – Petak

Službeno je, ali nikog nije briga – u Bosni i Hercegovini, u Hercegovini, u Zapadnohercegovačkom kantonu, u Županiji Zapadnohercegovačkoj, u Širokom Brijegu golovi sami napadaju djecu. Ali nikog nije briga.

Službeno je Dodik zahvalio Čoviću. Obećao je doći na ''važne narodne praznike''. Sad je red da ih se smisli.

Službeno je – Makedonija više nije Makedonija.

12.1. – Subota

Dodik kaže da smo u vremenu pred rat, a ministar civilnih poslova BiH Adil Osmanović da bi sredinom godine trebala biti legalizirana marihuana u medicinske svrhe.

Pitanje je što ćemo prije dočekati.

13.1. – Nedjelja

I dok vriju krvi ponovno u BiH utjeha se traži u kapljicama. Svakoga dana na uvozni alkohol potrošimo oko 450 tisuća KM. U deset mjeseci uvezli smo alkohola u vrijednosti 150.000 prosječnih plaća ili 360.000 prosječnih mirovina.

Utjehe, jasno je, nema u uvoznoj vodi.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.