Miriše na strogoću

Tekst članka se nastavlja ispod banera

12.10. – Ponedjeljak

Federacija BiH neće provjeravati podatke o zaraženima korona virusom jer, kako tvrde brojači, sve se radilo transparentno. Dok, recimo, Italija provjerava sve slučajeve preminulih s korona virusom, kod nas se tvrdi da je sve u redu, a onda se čita kako se političkim protivnicima podmeću negativni testovi da bi se bilo mirno 14 dana i svjedočanstva ljudi o cirkusima s pacijentima koji leže po covid-bolnicama.

Mi smo, kako to kod nas redovito biva, smireni tvrdnjama odgovornih da su oni najbolji na svijetu.

No, ne smiruju se velike vođe koje love zadnje vlakove ponovno dižući lokanu kampanju u oblake visoke politike.

Dragan Čović i Milorad Dodik otišli su kod Aleksandra Vučića. Stali su uz klavir, pozirali s čašama vina i zasvirali onoj stvari. Ponovno su se prosule o priče prijateljstvu, europskom putu i strategijama.

Javio se i uvrijeđeni Mali Princ, koji je, nakon što je shvatio da nitko ne doživljava Željka Komšića, čovjeka kojem je stožer SDA brojao glasove, zakukao što nitko ne zove ni njega.

"Mora se znati da bosanskohercegovački tronožac ne može stajati na dvije noge", kazao je čelnik SDA koji kuka o nogama samo kad netko njegovog podapne.

13.10. – Utorak

Natezanje oko beogradskog izleta, nastavlja se. Pamet se prosipa kao što se uvijek prosipala kad lideri gube liderstva i ne znaju sami što sa sobom i što sa svojim politikama.

Nitko ne trza na tajna partnerstva pred izbore. Zaštitar je u Gacku otkrio kako se ljutiti neprijatelji SNSD i SDA na tajnim sastancima dogovaraju nešto. Za stolom je sjedila i policija. Dogovori padaju tajno, mržnje se siju javno. Sve za glasove koji će podržati ljuljanje tronošca.

Dok građani i poduzetnici koji ne mogu doći do glasa, a sve manje i do daha, tonu, uvažena gospoda odlučila je nabaviti nove automobile. Postoje ipak stvari u kojima nema natezanja.

Mostarskim studentima, koji su najavili prosvjede zbog skupih školarina, dali su jeftinu utjehu pod bubrege. Budući studenti, naime, neće morati kupovati indekse jer će se famozne knjižice digitalizirati. Nitko ne spominje skupoću, ali miriše na strogoću.

14.10. – Srijeda

Iako se mislilo da su nastavnici uz one roditelje koji galame kako nastava treba biti vraćena u ''staro normalno'', pokazalo se kako nastavnici ipak žele da školski sat traje 30 minuta. Nestala su vremena u kojima je znanju bilo malo 45 minuta.

Vladi Federacije malo je ruku. To tehničko mlataralo nebuloza nije dobilo podršku u parlamentu ali nema ni želje da se ustoliči nova Vlada. Imamo još jedan začarani krug od kojeg se nikome ne manta.

Mostarski studenti izašli su na ulicu. Nakon što se održala misa na kojoj je poručeno kako mladi ljudi, pored znanja, moraju misliti na dostojanstvo, krenula je prosvjedna šetnja. Nitko možda u riječima iz mostarske Katedrale nije iščitao poruku vodstvu Sveučilišta da prestane ponižavati buduće akademske građane, ali su zato svi pomno pratili glazbene ukuse studenata.

Uz mlaku podršku njihovim zahtjevima da prestanu biti financijeri profesora, jer to brižne vlasti koje se kunu u narod ne žele, mostarskom su se javnošću prosule analize glazbene podloge prosvjeda. Nije do brižnih ušiju doprla cigla u zidu, ali jeste cajka koja je pogodila nijeme promatrače. Naime, Mostar i regija poznati su po visokim glazbenim kriterijima pa sa svakog ćoška odzvanjaju rock klasici, jazz i simfonije velikih majstora, a u zadimljenim prostorima kojima inspekcija ne može ništa ljuljuškaju se napirlitana tijela samo uz provjerene hitove visoke kvalitete i taktove valcera.

Sveučilište, koje ne želi priznati da muze svoje studente i da im je to jedan od glavnih izvora financiranja, šuti. Blesavo preko izloženog Zbora, koji nema puno veze s pravima studenata, poručuje kako je sve to politika iako sam sebe ne može oprati od politike i političarenja. Da sve bude jadnije, propeli su se sveučilišni profesori na oskrnavljenu terasu povijesne zgrade i snimali svoje učenike jednako žalosno kao oni koje spominju kao primjere nekih strašnih prošlih vremena.

Ne zna se što nam je gore po budućnost – velika briga glazbenih kritičara ili šutnja velikih poznavatelja kriznog komuniciranja koje ponižavaju kolege i tjeraju ih da snimaju nekoga tko ne želi biti ovca. Bez obzira na povod.

15.10. – Četvrtak

Cirkus. Kako drugačije nazvati situaciju u kojoj inspekcija tjera parlamentarce sa zasjedanja jer su prekršili mjere okupljanja. Naime, prvo su našim novcem iznajmili hotel, a onda su se pouzdali u nedodirljivost i zasjeli udaljeni jedni od drugih. Potom su se nagužvali pijući kave na nebrojenim pauzama. A onda su rekli kako ih, njih veliku federalnu gospodu, tjera kantonalna inspekcija. Zato su glasovali o stvarima koje nam život znače po kratkom postupku. Ali to ionako one koji se pate ovdje ne zanima.

Cirkus. Kako drugačije nazvati natezanje Kosova po vijestima iz Predsjedništva BiH. Prvo je rečeno kako su tri mušketira jednoglasno odbila podržati neovisnost Kosova, a onda je rečeno kako netko podmeće i da nema nikakve odluke o neovisnosti te zemlje. Ali ni to one koji se pate ovdje ne zanima.

16.10. – Petak

Nastava u HNŽ-u ide pred sud. Roditelji su se ušutjeli. Djeca su navikla da je i pola sata puno.

Dragan Čović obilazi problematičnu županiju. Tamo gdje je pao dogovor s Dodikom, sve funkcionira. Na ''čistom'' terenu baš i ne ide pa će se o duvanjskom ustoličenju stranke razgovarati tek nakon izbora.

Bakir Izetbegović pozitivan je na koronavirus. Njemu će, kao i Emiru Hadžihafisbegoviću, koji je između kukanja o bolesti šetao mostarskim tržnim centrima, liječnici biti nadohvat ruke. Pitanje je hoće li i Princeza Bosanskog Zdravstva u izolaciju.

17.10. – Subota

Samo se u tupavoj BiH politika može hvaliti lijepljenjem plakata kao svečanim činom kretanja u kampanju. Nitko, ama baš nitko od silnih usijanih glava koje će u nas buljiti s plakata, nije kampanju počeo svečanim predstavljanjem programa za svoju lokalnu zajednicu.

Jedino što je strankama uspjelo je dokaz kako postoje oni kojima nitko ne može ništa. Naime, na skupovima stranaka, unatoč sijanju silnog straha kako ćemo svi pocrkati od virusa ako se ne pridržavamo mjera, gužvaju se stranački dužnosnici, simpatizeri i oni koji misle da će im guranje osigurati još nekoliko godina posla. Virus, očito, bježi od plitke, nagurane politike.

18.10. – Nedjelja

''Veliki'' nas zabavljaju testiranjima na koronu, a mali se zabavljaju analizama likova s predizbornih plakata što se lijepe osim gdje mladeži stranke padne na pamet i po društvenim mrežama.

Prepoznali su glasači u likovima i filmske zvijezde i razne idole. Nikoga, ama baš nikoga, ne zanima program. Bitno je da je naš i da je fin na plakatu.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.