Mostarska predstava: Spašavanje islama preko dasaka zbog fotelja

Tekst članka se nastavlja ispod banera

12.6. – Ponedjeljak

Iako je obećala nova vlada Federacije BiH da neće, ipak se dogodilo. Radnici sarajevskog Zraka, dok se namjenska industrija u BiH busa u prsa da hrani sva ubijanja u svijetu, dobili su otkaz.

Za to vrijeme se javnost, koja se želi predstaviti kao najpoštenija, najpravičnija i najrealnija, naslađuje izvučenom snimkom presuđenog ratnog zločinca u kojoj kaže kako bi se opet žrtvovao. Nitko se ne hvata za šutnju u koju se obukao neki drugi presuđeni ratni zločinac zaštićen svom brigom licemjerja da zločinci moraju ostati zločinci. Dok Dario Kordić trabunja, Sakib Mahmuljin šuti. Mi se ubijamo.

I dok slušamo brižne žvalje o prošlosti, nismo još čuli ništa o budućnosti. Recimo, nismo još čuli niti glas od ministra poljoprivrede što će biti s onim poljoprivrednicima kojima je kiša uništila prihode a cijene digla u nebo.

Istodobno, svi oni koji dužu glas protiv nekih davnih smrti osuđujući tuđe zločince, šute kao zaliveni kad se njihovim protivnicima prijeti smrću za njihov politički život. Vlast u Hercegovačko-neretvanskoj županiji veliki je ispit za sve. No, to nikoga nije briga. Ocjene na političkim ispitima nisu važne.

Za to vrijeme, tehnička vlada i tehnička ministarstva raspisuju natječaje za nova uhljebljenja i prave planove potvrđujući nam da promjena neće biti. Ma koliko kadrovi bili mladi.

13.6. – Utorak

Dok se Republika Srpska, odnosno njezin vladar Milorad Dodik koji je zasjenio sve ostale funkcije u entitetu i državi, busa u prsa prkosom i stavovima, ono što se šuška moglo bi postati i glasno.

Naime, ministar zdravstva, kojeg su dizali u nebesa jer se na posao vozio biciklom, rekao je kako nema novca da se dignu plaće zdravstvenim radnicima. Zdravstveni radnici su Alenu Šeraniću pak rekli kako ima volje da se oni dignu na noge i izađu na ulice. Moglo bi se reći da propali pokušaji stranaca da maknu politiku prelaze u akciju udaranja po džepu. Nažalost, opet će nastradati sirotinja.

No, nezadovoljnici mogu odahnuti. Iako je najavljivao da će ukinuti serijale pune debilizma, Željko Mitrović je najavio kako slijede nove sezone realityja bolje nego ikad.

Dakle, povišice nam ne trebaju.

14.6. – Srijeda

Nije nitko Fadilu Novaliću, kao Refiku Lendi, galamio da spasi islam kad je potpisivao financijsku pomoć za izgradnju zgrade Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru.

Nije nitko, pa ni Salem Marić predsjedatelj mostarskog Gradskog vijeća, spustio ruku kad je Vijeće prihvatilo izvještaj o radu HNK u kojem stoji plan izgradnje zgrade. Mislio je Marić, koji ponekad podsjeća na zastupnicu što se proslavila obadanjem, izaći s rasprave. Ali nije. Ruke za izvještaj o glumi i gradnji su dignute.

Dakle, SDA je dva puta otvoreno podržala papirima potkrijepljene namjere mostarskog Kazališta, zbijenog u podrumsku malu scenu, da dovrši zgradu. A onda je raztitulareni i umirovljeni vrh SDA našao potrebu da kuha uz Neretvu ne bi li zadržao još jednu utvrdu iz koje je 30-tak godina radio šta je htio. I to s onima koji sada ne galame koliko bi trebali jer bi najradije opet s njima dijelili plijen.

Možemo se svi igrati povijesti i busati u prsa zapisanim i nezapisanim pravima, ali trebamo staviti ruku na srce i reći kako su prosvjedi protiv gradnje kazališta u gradu u kojem nitko nije prosvjedovao protiv bilo kakve gradnje desetljećima, pa ni iz ljubomore na vikendice nekih prosvjednika, samo jedna loša predstava.

Na kraju, oni koji se pozivaju na papire, nemaju svojih papira i oni koji galame za pravdu šute kad drugi traže da se primjeni pravda pa makar ona bila skrivena od zatvora u nijemoj Turskoj.

Dogodilo se i kod nas. Učenik je upucao djelatnika škole. Društvo glumi zabrinutost, institucije glume rješenja, roditelji glume da imaju konce u rukama. Nema šetnji za bolje društvo po tlu natopljenom krvlju kojem još jedna kapljica ne znači ništa.

15.6. – Četvrtak

Izaslanici državnog Doma naroda digli su ruke da se ukine oporezivanje donirane hrane. Kažu kako je to veliki korak i da smo napokon u nečemu rame uz rame s Europskom unijom. Pitanje je kad će pasti prva zloupotreba. A ruke su pale kad su u pitanju plaće u institucijama BiH. Neke su stvari svete.

Još jednom je potvrđeno da je Sebija Izetbegović ozbiljno rastitularena. Obitelj je sve tiša. Tek se tu i tamo provuče šapat kako je sve bilo drugačije kad su bili na tronovima. Zato se ulica podgrijava. Pogotovo tamo gdje se hvataju zadnje slamke da se uđe u vlast.

16.6. – Petak

Ministri obrazovanja prvi put su sjeli skupa i zaključili kako se ne mogu sami boriti protiv nasilja u školama. Nisu se mogli boriti ni sa znanjem.

Čelnik HDZ-a BiH, HNS-a i svega ostalog sa HA, opet je rekao što svi znamo. Dragan Čović tvrdi kako netko želi destabilizirati odnose u BiH. Kao da u BiH odnosi postoje.

Najavio je puno političkih pregovora. Građane reprize ne zanimaju. Neki su na sezoni po obalama, drugi su davno pobjegli, treći čekaju rasplet sa Zadrugom.

U Mostaru se ponovno galami protiv zgrade u kojoj daske život znače zbog fotelja koje nekima znače više od života.

17.6. – Subota

Republika Srpska priprema još jedno povlačenje iz institucija BiH. Ustavni sud bi mogao ostati bez Srba pa će tako imati adut da se nešto uvijek presuđuje kontra njih.

Visoki predstavnik u BiH, Christian Schmidt, poručuje Srpskoj da prestane. Drugih alata osim galame nema.

18.6. – Nedjelja

Bakir Izetbegović opet drži lekcije o prodaji. O kupovini ništa ne govori. Milorad Dodik drži lekcije o Sarajevu. Ni on ne govori o kupovini.

Život nam prolazi u trgovinama i u galamama za ciljeve u kojima se krije neshvatljiva potreba vrćenja u krug i kopanje rovova za nove početke kojima kraja nema.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.