Nijema hobotnica i neumsko ništa

Tekst članka se nastavlja ispod banera

24.1. – Ponedjeljak

U Federaciji BiH, gdje sve politički stoji i o svemu se glasno nateže, tiho i glatko prošao je prijedlog proračuna. Džepovi, ma koliko mi slušali svađe i galame, uživaju u skladu i raspodjela novca ne zapinje kod strana(ka) koje u svemu vide problem. Osim u sebi.

Mudre glave koje su digle ruke za džepove, odlučile su, valjda kako bi pokazale da se ipak natežu, da neće raspravljati o financijskoj pomoći obiteljima s djecom. Zna se što je onima koji odlučuju obitelj i što su njima djeca.

Tom očusima naših života nije zanimljiv ni podatak da se još jedan mjesec zaredom u Federaciji BiH više umiralo nego se rađalo i da se minusi redaju na svim poljima. A je minus zahvatio i nedodirljive sarajevske džepove pa će se vječita galama onih što dijele novac o tome kako Sarajevo ima previše utišati sa 86 milijuna KM koliko će biti skinuto s računa glavnog grada. Onima što raspoređuju sebi a kukaju kako nama Sarajevo ne da sad će imati manje alibija.

25.1. – Utorak

Kreću priče o konačnom političkom dogovaraju oko Izbornog zakona o kojem odlučuju oni što ih njihovi narodi, barem u internetskoj bari nehrabrih, žele smijeniti. Sijevaju mudrosti nedoraslih ljudi i teorije koji u normalnim državama ne bi imali teorijske šanse da zasjednu u meko u kakvom sada sjede.

Dok oni pričaju, neki drugi brojači iznose strašne brojke – četveročlanoj obitelji mjesečno je potrebno 2.849 KM. Nema tih strahova niti u jednom političkom programu niti i jedan vizionar iz političke fotelje želi olakšati življenje svojim robovima. Zato oni što nemaju hrabrosti na izborima radije uživaju u pričama kako će neumski zrak pročistiti moždane vijuge i donijeti promjenu kojom bi se nešto moglo i mijenjati.

Ne trza (hrvatska) javnost u BiH na još jednu priču o hobotnici koja razlikuje prave od krivih domoljublja. Izvlačenje para u korist HDZ-a iz proračuna kojeg pune oni što misle da je glavni cilj Izborni zakon a prazne oni koji žive na priči o njegovom mijenjanju, prečula se i prošla tiho kroz hodnike javnih poduzeća u kojima se šapuće o onome što se čita. Oni koji nisu na hodnicima nego jednom nogom na izlaznim vratima, odmahuju rukom i spremaju se za mahanje.

26.1. – Srijeda

Država – to sam ja! Ispade tako u poruci ministrice koja nam je sredila datulje. Bisera se Turković obrušila na razmažene građane koji su se usudili komentirati njezine nebuloze o tome kako ne smijemo biti umorni od države jer imamo svjetlo i koji zalogaj. Tako je ispalo da onaj tko napada ministricu napada državu jer se, eto ona, kad ne muze proračun i kad joj službeni vozač i uposlenica ministarstva ne pomažu utrpati namirnice u službeni automobil, bori za ovu zemlju. Naivni, razmaženi građani trebaju prožvakati priču kako se svaki dužnosnik napada jer netko ne voli zemlju. A zemlja bi bila voljenija kad bi se pijavice maknule s njezinih izbodenih vena.

Zagrijavanje na novu rundu povlačenja konopca je počelo. Ponavljamo lekcije o zauzetim stavovima i slušamo nespretne strance kako liju izjave koje nikome ne pašu i koje dokazuju da strani mentori nisu baš sigurni gdje su došli. I jesu li pošli.

Što su dužnosnici - koje zovu lideri iako nas ne vode nigdje – zaključili i odlučili ponijeti u Neum na pregovarački stol, ne treba spominjati. Sve je isto.

27.1. – Četvrtak

Bivši ministar sigurnosti platio je slobodu. Sadik Ahmetović umjesto u zatvor dao je državi 18.000 KM i zakukao je kako je do novca došao tako što mu je jedna sestra poklonila a druga darivala pare. Šta ti je obitelj.

Fadil Novalić, tehničar kojeg je kofol pravedni svijet zaboravio kazniti zbog korupcije, hvali se impresivnim rastom iako, kako sam kaže, službenih brojki još nema. Naslušat ćemo se rastova u ovoj predizbornoj godini i nagledati tempiranih projekata i rezanja vrpci kako bi ispalo da oni nešto rade za nas našim novcem.

28.1. – Petak

Neum postaje glavni grad BiH. Gradić, čije parkiranje pravosuđe ne želi provjeriti iako se radi o vrlo mutnom poslu, središte je pregovora u koje nitko ne vjeruje. Čak ni oni koji pregovaraju.

Slijevaju se kolone službenih automobila do bh mora do kojeg se teško dolazi našim cestama i u kojem nitko ne broji goste. Gospoda odsjeda u hotelima. Vuku se koferi za izaslanstvima koja trebaju pročešljati 17 stranica izborne sudbine.

Pita li tko koliko košta ova runda?

29.1. – Subota

Stranci nas uvjeravaju kako se za stolovima u neumskom hotelu širi optimizam. Domaći pregovarači ne izlaze pred medije. Pojedini mediji pak zagrijavaju atmosferu puštajući informacije koje nemaju veze s vezom uvjereni da im javnost vjeruje i da se netko od građana u sunčanoj suboti brine za budućnost ove zemlje.

30.1. – Nedjelja

Ništa. Sol u zraku, optimizam za stolovima, strano tepanje i otkucavanje sata, nisu donijeli ništa novo u Neumu. Bili su, kažu domaći papagaji, blizu dogovora a onda se dogodilo nešto – što nikada nećemo saznati što je – i sve je propalo.

Kapetan optimist, Dragan Čović, kaže kako je izgubio optimizam i kako nema s kim više pričati. Konačan odgovor dat će izvanredno zasjedanje HNS-a toliko izvanredno da je najavljeno prije tjedan dana. Tada ćemo čuti hoće li Čović dignuti ruke od držanja svih konaca.

Za dogovor je, navodi se, ostalo još desetak dana. Drugi pregovarači kažu kako će nastaviti bez stranaca i to u Sarajevu. Tamo je zrak lošiji nego na moru i ostaje vidjeti tko će dulje zadržati dah.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.