Od plana B do Izetbegovićevog Boga

Tekst članka se nastavlja ispod banera

14.5. – Ponedjeljak

Stigao je plan B. Dragan Čović, čelnik HDZ-a BiH, rekao je, nakon što je sve propalo s Izbornim zakonom, kako se prelazi na plan B te je dogovorio koaliciju s Miloradom Dodikom.

Iako nije posve jasno što je plan B, a spominjan je jedno vrijeme i plan C, Čović je rekao kako je riječ ''o drugačijem pristupu izbornoj kampanji''.

U BiH su sve kampanje godinama iste. Sve što se izbifla s govornica zaboravi se dok se sjedne na osvojena mjesta. Hrvati su tako, umjesto Odgovora, dobili plan B. Stoga će mnoge veseliti drugačiji pristup. Osim onih koji su sve svoje planove sveli pod plan O - Odlazak što dalje od onih koji ovdje nešto planiraju.

15.5. – Utorak

Nikoga ne brine što je u BiH uhićen čovjek kojeg druga država traži zbog terorizma. Nama je uvijek sve daleko. Najdalji smo sami sebi.

Nikoga ne brinu ni novi izvještaji o neradu parlamentaraca i ministara. Nama su ionako uvijek svi isti. Samo smo sami sebi različiti.

16.5. – Srijeda

BiH će dobiti još petstotinjak pitanja od Europske unije. Uniji nešto nije jasno. Nije ni nama.

Bakir Izetbegović nas je iz Sofije pozvao da se zamislimo. Sa summita o Zapadnom Balkanu (kao da postoji sjeverni, istočni ili južni Balkan) rekao je kako ga se posebno dojmila rečenica u kojoj se kaže: ''Svakodnevni život na Zapadnom Balkanu treba postupno približiti životu unutar Europske unije''.

Ne treba se zamisliti ni zamišljavati. Svakodnevni život sve nas više tjera u Europsku uniju. Bakir i razni Bakiri, njegovi prijatelji i glumljeni neprijatelji, svaki dan čine sve da se mi ne približimo ničemu.

17.5. – Četvrtak

Budući da nitko ne želi u bh vojsku, oni što još nisu dali otkaze moći će u uniformama biti duže. Tako BiH rješava probleme.

BiH je istodobno opalila sama sebi još jedan šamar. Ne zna se je li, i ako jeste, po čijem je nalogu netko u ime BiH bio na otvaranju američkog Veleposlanstva u Jeruzalemu.

Zemlja, na čijem su čelu tri glave, ne zna tko joj glavu nosi. Ni zašto.

18.5. – Petak

Kaos. U jednom trenutku nije se znalo tko pije, tko plaća. Iako se u BiH uvijek zna tko plaća. Konvoj migranata iz Sarajeva zaustavila je policija HNŽ-a. HNŽ cijelo vrijeme medijima tvrdi kako nema pojma tko je zaustavio migrante. Država tvrdi kako je sve ranije odlučeno i pripremljeno. Zapjenjena usta udarila su po Mostaru. Udar, neposluh, ustav, lisice. Kanton iznad države, država iznad kantona. Mijenjaju se pozicije kao u jeftinom akcijskom filmu u kojem su smiješni i zvukovi i pokreti. Sve ostalo je za plakati.

Tko je čitao knjigu ''Preko mora'', malo mu je jasnije što su migranti prošli. Tko živi u BiH jasno mu je da drugačije ne može. Nema ozbiljne stvari u kojoj ova država neće ispasti smiješna i jadna.

Mostarci su izašli na ulice zbog Davida Dragičevića. Niti jednom nisu izašli na ulice zbog sebe.

Sebija će izaći kao kandidat na izbore.

19.5. – Subota 

Nakon neviđene buke i galame oko državnih udara, prizivanja uhićenja, krikovima o prijetnjama oružjem, prijetnjama barikadama, prepucavanju priopćenjima – šutnja. Zašutjela je zabrinuta država. Migranti se ne spominju. Tvrdi se da ih se lijepi, broji i popisuje. Nitko ne govori koliko ih je napustilo kamp i krenulo dalje.

Šutnja nakon galame kao da smo pred ratom. Samo Crveni križ poziva mostarsku sirotinju da im donira hranu. Jer država, koja tvrdi da je smisleno smjestila migrante u Salakovac, zaboravila je osigurati im hranu i ostale potrepštine.

Državu ne brine ni što mi jedemo, ni što odlazimo. Bitno je da je preoran park u kojem su bjegunci od svoje nesreće boravili u našoj nesreći. Sultan ne smije vidjeti bijedu.

20.5. – Nedjelja

Došao je i otišao. Nisu ga ubili. Vijest o neustrašivoj posjeti unatoč najavama atentata bio je odličan marketinški trik. Kao što je i tjeranje migranata iz Sarajeva bilo šminkanje glavnog grada za veliku posjetu. Recep Tayyip Erdogan iznajmio je Bakira Izetbegovića, Zetru i zgradu Predsjedništva za svoj boravak u BiH.

Došao je, zapišao teritorij i otišao. Još mu je jednom zemlja ostavljena u ammanet, a nama je ostavljeno da se koprcamo u njoj dok nas s visoka gledaju ljudi koji, čini se, nemaju nikakve veze sa stvarnošću i potrebama onih nad kojima su se nadvisili i koje zapišavaju po svojoj predizbornoj, postizbornoj i kakoimsedigne potrebi.

Erdogana je, kaže Izetbegović, poslao sam Bog. Malo je bogova koji će ga, nakon što je došao, zapišao i otišao, otjerati.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.