Odsijecanje glave u Mostaru

Tekst članka se nastavlja ispod banera

26.2. – Ponedjeljak

Nitko nas nije prebrojao kako treba, ali je zato netko prebrojao koliko je oružja u našim rukama unatoč silnim akcijama dobrovoljnog predavanja oružja i češljanja domaćinstava koje je izgledalo tako da vas strani vojnici ljubazno upitaju imate li oružje i da, nakon naravno negativnog odgovora, odu.

Tako je ispalo da je u BiH, zemlji u kojoj su sve češća ubojstva koja nemaju veze s mafijama, više oružja nego ljudi. Legalno je 1,2 milijuna raznih pucaljki a nelegalno preko 750 tisuća. Pitanje je, ako je netko prebrojao nelegalno, zašto ga nije i oduzeo.

Dok roditelji skupljaju oružje, policija u Federaciji BiH mora osiguravati škole jer je netko, odgojen u zveckanju oružja, zaprijetio pucnjavom. Panike nema. Ozbiljnije se shvaćaju vijesti o modnim trendovima nego o stvarnim opasnostima.

27.2. – Utorak

Nakon toliko istodobnih šaputanja i galame, dogodilo se još jedno ništa. Lideri stranaka, koji ne vode zemlju nigdje ali vode svoje partijsko stado, sjedili su u Mostaru i nakon sjedenja priopćili kako se nisu dogovorili.

Kažu opet kako su opet blizu i traže opet od Europske unije da im opet progleda kroz prste i opet zatražili da im se opet dadne nekakav novi rok i nekakav novi opet.

Sveo nam se život na njihovo opetovanje i sve se svelo na to, ma koliko izlizano bilo, da je njima sve zajebancija da i mi prestajemo ozbiljno shvaćati sastanke koji završavaju s tužnim objavama kako od dogovora nema ništa a da se potom ukravateljene spodobe smiju i kidaju od smijeha.

Ako je netko nakon propalog dogovora i uspješnog ismijavanja vidio kako izgleda kolona onih koji se dogovaraju, jasno mu je zašto sve ide tamo odakle je i rođeno. I tako tri puta.

Iako je novinarstvo sve bliže dnu, sve je manje dubine. Tako dan obilježava vijest da se uskoro prebacujemo na ljetno računanje vremena uz opasku kako je to s 30. na 31. ožujka. Koliko li ćemo samo takvih tekstova pročitati dok ne pomjerimo vrijeme.

Nekima bi kazaljke trebalo ubrzati u nepovrat.

28.2. – Srijeda

Žena koja se snima, napirlitana i napućena, misleći da širi koristan utjecaj na široke narodne mase, dakle infulencerica, objavila je da su joj nakon foto-rituala ispod mostarskog Starog mosta prijetili da će joj, između ostalog, odrubiti glavu.

To je valjda ono gostoprimstvo kojim se busaju turistički poluradnici i gradski očusi kada govore kako nema ljepšeg mjesta ma svijetu. Pitanje je samo koja pravila treba poštivati i tko ima veći utjecaj – slikačica ili odrubljivači glave?

Polupredsjedništvo održalo je prijem povodom poludana poluovisnosti. Željko Komšić i Denis Bećirović, potrošili su još malo proračunskog novca da nam ponove kako su oni najveći patrioti i da su svi ostali dušmani.

Ljubav će ubiti ovu zemlju.

29.2. – Četvrtak

Dan viška.

1.3. – Petak

Dan neovisnosti zemlje koja je ovisna o svemu i u kojoj je top vijest savjet kako se okreće zastava.

Nakon što je razmijenio teške riječi s ministrom Ramom Isakom, Milorad Dodik iskočio je pred zrakoplov turskog predsjednika i slučajno sve snimio. I dok je Dodik glumio zeku, Europski parlament zatražio je nove sankcije protiv njega.

Svi su, naime, pohrlili u Antaliju kako bi praznični, produženi vikend iskoristili za razne susrete i prenošenje poruka.

Susreli su se tako svi s turskim sultanom i svima su puna usta hvale za Erdogana. Kažu kako treba produbiti veze, kako je Turska BiH prijatelj. Nitko nije spomenuo da Turska ne poštuje BiH jer skriva presuđenog ratnog zločinca.

Sretan dan neovisnosti zemlje u kojoj se patriotizam mjeri tuđom krvlju.

2.3. – Subota

Procurilo u medije – nekadašnji premijer Federacije BiH, Fadil Novalić, zatražit će od Predsjedništva BiH pomilovanje jer mu se ne ide u zatvor.

Nadahnut nakon Svete mise u Banja Luci iz prve klupe, predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović, poručio je kako bismo uskoro mogli čuti jedan glas. To priviđenje moglo bi, kaže Čović, biti konačan dogovor koji je dogovoren, ali nije dogovoren, pa se nije dogovorilo o čemu se može dogovoriti. A vrijeme nam za europsko zeleno svjetlo curi.

Potom se javio hrvatski premijer Andrej Plenković i nadahnuto rekao kako BiH mora zabiti penal. Nogometnim rječnikom govorio je valjda jer njegovu zemlju trese VAR-skandal pa cure snimke kako komuniciraju suci i kako navijaju za svoje.

Valjalo bi da i u BiH procure VAR snimke sa sastanaka o dogovaranju na kojima nema nikakvih dogovora.

3.3. – Nedjelja

Ne ide Mostaru. Nakon frke sa zabranjeno-otkazanom-zauvijekodgođenom predstavom, nakon postavljanja i rušenja table za izgradnju centra koji ne postoji osim u idejama, mostarska noć pokazala je kako je svemoćna.

Tako je u noći popustio i netragom nestao Bruce Lee iz mostarskog parka. Jedini spomenik koji nikom nije zasmetao u gradu u kojem se ratuje nemaštovitim spomenicima i koji je Mostar učinio neobičnijim nego što to on ustvari jeste nestao je.

U mostarskoj noći se dižu table, ruše suživoti, postavljaju i rastavljaju spomenici i dižu u zrak. Život je odavno postao poligon za političke bodove i sekundarna sirovina.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.