Osim dupeta, mnogima se i glava zalijepila za stolicu

Tekst članka se nastavlja ispod banera

16.11. – Ponedjeljak

Građani su izabrali. Silne kuknjave o tome kako nam je loše, nezadovoljstvo jer samo simpatizeri mogu jednostavno do jednostavnog posla stalo je u vrh olovke.

Stranke analiziraju. Gubitnici prijete pobjednicima, narod se zabavlja glasovima onih koji su u medije upali zbog bandera, dilanja i poznatih djedova a ne zbog programa. Galami se zbog Banja Luke, ismijava zbog Sarajeva, čuvaju se straže i uvjerava da treća utvrda neće pasti.

Mostarskim studentima koji su progovorili nakon dvadesetak godina prijeti se policijom jer su ušli u Rektorat i neovlašteno snimali. Ovlašteno snimanje je dobrodošlo.

Napuhana prosječna plaća je oko 930 maraka.

17.11. – Utorak

Umjesto svakodnevnog življenja nakon glasovanja, ''praznik demokracije'' u BiH se nastavlja otklanjanjem pobjednika iz javnih poduzeća i šamaranjem zdravog razuma nepriznavanjem poraza. Osim dupeta, mnogima se i glava zalijepila za stolicu.

Fadila Novalića razdrmalo je to što poznati prate BiH pa je Vlada federacije donijela odluku da će prestati sufinancirati građenje mini hidroelektrana. Trebalo se valjda nekoliko likova ugraditi u listu onih što cijede ovu zemlju pa da se prestane s uništavanjem onoga zbog čega smo jedino zanimljivi nekim velikim svjetovima.

Naime, od 1. siječnja 2021. godine neće se produžavati davanje poticaja za mini hidroelektrane, a sredstva predviđena za to preusmjerit će se kao poticaji drugim obnovljivim izvorima energije.

Vode će tako, bare, za sad, moći mirno teći. No, zrak iz zaboravljenih respiratora još uvijek neće.

18.11 – Srijeda

BiH se blamira i kad trči za loptom. Reprezentaciji BiH lopta nije okrugla.

Poduzetnici u Hercegovini, koji tek čekaju virusni šamar i njegove posljedice, zbunjeni su jer se netko u njihovo ime zahvalio zastupniku u fotelji premijera na korona-zakonu.

Opet se javio DiCaprio. Za sada nema optužbi da se netko izvana miješa u unutarnje stvari naše zemlje.

19.11. – Četvrtak

''Mi, članovi Predsjedništva BiH, potvrđujemo svoju opredijeljenost da stvaramo društvo po mjeri svih njegovih naroda i građana, a posebno mladih kojima želimo omogućiti ostanak i budućnost u njihovoj domovini'', poruka je to iz besmislene utvrde besmislenije trojke koja se ne može dogovoriti ni o tepisima u svojim odajama kamoli o nekim velikim stvarima.

No, bitno je da se nešto kaže sa sjednice na kojoj je vječito prazna četvrta stolica a pred koju se redovito stavljaju čaša, sok i voda.

BiH kao proslavlja Daytonski sporazum i kao odlučuje da će poštivati sve iz tog sporazuma i slavi mir koji je zapeo na papiru dok se bez pucnjeva i dalje gine. BiH kao ima odgovorne ljude na kao odgovornim pozicijama i kao slogu u viđenju budućnosti ove zemlje. Kao lideri se kao slažu jedan s drugim i kao snažno žele da sva djeca ostanu u ovoj zemlji a ne da ova kao država bude mjesto u kojima je sigurno samo njihovoj kao djeci.

Kao narod to kao sve mirno gleda i kao sluša i još uvijek vjeruje da je dobro što su kao naši nasamarili kao njihove. I onda kao bezbrižno stavi ruke u kao džepove. A u njima je sve kao osim budućnosti.

20.11. – Petak

Počela je izborna kampanja za Grad Mostar. Slušat ćemo sljedećih mjesec dana silne planove, priče o budućnosti i to tome tko je najbolji da Mostar pomakne s mrtve točke.

Nitko neće spomenuti što će biti sa svakim od milijun dna koje je Mostar u vrijeme bezvlašća dotaknuo. Hoće li odgovarati oni s bespravnim gradnjama, s upitnim dozvolama, s propalim projektima i prešućenim istinama? Hoće li Šveđani dobiti odgovor i hoće li Mostarcima netko odgovarati za sva strašna izvješća koja se kriju od javnosti poput recimo onoga da nitko ne zna što je u vodi koju Mostarci gutaju.

Nitko ne spominje otvoreno ni osvetu koja se navodno sprema mostarskim studentima. Nakon snimanja zbog kojeg se niko ne srami, nakon šutnje na pitanje o školarinama koje su pokušali skriti maskama i mjerama o okupljanjima, studenti su pred ozbiljnim crvenim kartonom.

Tužno je što se oni koji se prozivaju prvim mozgovima koji vode našu mladost u svijet koji voli one što razmišljaju pretvaraju u baba roge koji mrze mišljenja i bunt. Očito je da je jedina lekcija to da je krizno komuniciranje šutnja i da se ne smije pričati o tome da se javno sveučilište, kojeg financiraju ministarstva, pretvorilo u privatnu ustanovu čiji profesorski luksuz plaćaju studenti iz svojih džepova. I to bez fiskalnog računa.

21.11. – Subota

I u kafanama se pristojnije ophodi sa sugovornicima nego što su to uradili jedan drugom Milorad Dodik i Senad Hadžifejzović.

Gostovanje predsjedatelja Predsjedništva BiH koji ne voli da je predsjednik, ali je zato predsjednik stranke s tisućama posađenih voćaka, ogledalo je jada u kojeg su nas umotali oni što vode ovu zemlju.

Da se negdje u nekoj normalnoj državi predsjednik stranke i visoki politički dužnosnik zemlje, ako već neće da joj je na čelu – a jeste, ponašao onako kako se ponašao Milorad Dodik dobio bi crveni karton od svih onih koje je osramotio.

A osramotio je bahati Dodik narod u kojeg se kune jer kafanska priča o bitnim stvarima, ili o stvarima koje su nam nametnute kao bitne, svejedno, mogu samo biti pokazatelj da umišljeni bog misli da može šta hoće. I da poslije užasnog obraćanja pred kamerama odleti zrakoplovom kojeg mu plaća taj narod.

No, pitanje je hoće li narod vidjeti tu sramotu ili će pljeskati predsjedniku jer je rekao da granica nema i klicati mu da im je dobro rekao. A Dodik je, čuli mi to ili ne, govorio samo sebi i samo o sebi.

Sad je red da progovore i drugi. Recimo Dragan Čović i Bakir Izetbegović i da nam kažu je li uistinu dogovoren treći entitet pa da svi odahnemo.

22.11. – Nedjelja

Beljezganje Milorada Dodika, koji o ozbiljnim stvarima ne zna ništa drugo nego beljezgati jer o trećem entitetu se beljezgati ne bi smjelo, ponovno je u zvučnike ove zemlje dovelo natezanja, osude i naknadne pameti.

Počinje i epizoda tumačenja izdaja pa se SDP BiH ni sam sa sobom ne može dogovoriti zašto je koalirao s uvijek mrskom SDA, a SDA opet napada SDP što je koalirao s Našom strankom, a onda sapunica ide u tom smjeru da možemo zamisliti malu djecu koja slinava plaču jer nešto nije po njihovoj volji.

Stranke se kao pripremaju za izbore u Mostaru i svi odjednom gledaju u budućnost. Tragovi nametnutog bezvlašća i zveckanje trgovine u kojoj se Mostar razvlačio poput žvake iz kusura, žele se napraviti nevidljivima. Likovi koji su nagrdili grad više se ne spominju, a novi obećavači uglavnom spominju metle. Istina je, puno bi ljudi valjalo pomesti, ali i postaviti pitanje hoće li Mostarci manje bacati sad kad mogu birati.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.