Prvo ogledalo pa onda sapun i parfem

Tekst članka se nastavlja ispod banera

20.2. – Ponedjeljak

Nije prošlo. Federacija BiH ostaje obezglavljena. Nakon što su Lidija Bradara i Igor Stojanović objavili kako su se ono dogovorili, Refik Lendo je ponovio kako se ne može napraviti ništa bez SDA.

Bakir Izetbegović, čovjek koji mora braniti stranačku vojsku od čistki u javnim poduzećima i raznim jaslama, pisao je pismo Draganu Čoviću i Nerminu Nikšiću. Oni ne čitaju. SDA sve teže pronalazi zamjenske riječi za blokadu.

Zato se ne biraju zamjenske riječi za prijatelje. Veliki glasnogovornik SDA, Haris Zahiragić, koji ima sposobnost prepoznati na ulici vlasnice stana u Turskoj koje mogu nenajavljene govoriti na skupu stranke, rekao je kako će se Bošnjaci okrenuti Rusima i Kinezima jer SDA ne može u vlast.

Izbor predsjednika ili predsjednice Federacije prebacit će se u parlament gdje će se pokazivati mišići. U glave se ionako sve manje vjeruje.

21.2. – Utorak

Kakvim koracima grabimo naprijed govori vijest o suđenju za mutne poslove s novcem u ministarstvu rada i socijalne politike 2007. godine.

I Milorad Dodik pokazao je kako i kamo grabimo. Zanijekao je još jednom genocid. Država je pokazala kako neke stvari stoje samo na papiru. Ni partneri mu ne smiju reći da je pretjerao.

Ministar vanjskih poslova BiH otišao je u Hrvatsku. Patrioti su izvukli oštra pera i naveli kako je ministar prodao još jednom zemlju i dopustio uplitanja u unutarnje poslove. Gdje su ona pera iz vremena kad nam se država prodavala pod bubrege i kad su nam glave prodavali pod marame.

Opet smo, dakle, pokazali kako nemamo namjeru gledati se u ogledalo. Da ne govorimo o sapunima i parfemima.

''Nema potrebe da ja idem u 11, ako će sastanak biti u 10 sati. Ako ne bude sastanka u 10 sati, onda nema sastanka ni u 11 sati''. Tako zvuči strateško planiranje za blokiranu Federaciju BiH kojoj bi se mogla dogoditi još jedna era Fadila Novalića.

Dekani i profesori su u strahu. Istražitelji su ulovili one kod kojih se može diplomirati za pet dana. Samo u strahu nisu oni koji ne mogu bez po muke izvući papire o svojem studiranju.

22.2. – Srijeda

''Ja sam penzioner od prije dva dana sa nekom solidnom penzijom. Vrlo skromno živim. Meni ne trebaju posebne pare. Nisam išao dugo na godišnje odmore, imam nešto ušteđevine.''

Nije ovo govor nekog vrijednog radnika koji je na svojim plećima držao pola posrnule tvornice. Riječ je o žalopoljci Bakira Izetbegovića koji se javnosti požalio kako se malo umorio i zakukao kako je u mirovini i kako nema puno para. Vrijeme je, čini se, za sms-akciju prikupljanja sredstava.

Osim ako se ne krene opet u Tursku po milostinju.

23.2. - Četvrtak

Pokazao je Mostar da ipak nije daleko odmakao od onoga što u stvari jeste - poligon za prepirke i natezanje i politički cirkus u kojem se pokušalo zamazati oči svima koji još uvijek žele gledati.

Na stolove je napokon izvučen Statut. Prvi zadatak nove vlasti koja kontrolni rad prepisuje već dvije godine a nastavnici uporno žmire.

Nije se valjda nikad u normalnoj politici dogodilo da jedna stranka ne glasa sama za sebe i da istodobno politički protivnici glasaju za nju. Zato se bezbroj puta dogodilo i u Mostaru i u čitavoj zemlji da se politički dogovori biraju i poštuju kako kome paše u kojem trenutku, da se mijenjaju uloge prijatelja i neprijatelja i da se ustvari iza svega krije kontrola novca.

Teško je vjerovati da glavni među tridesetak likova isključivo misle na građane. Da na njih ne misle pokazuje pak to da nema projekta u gradu koji je krenuo od nove vlasti nego se grad krpi po projektima preminulog gradonačelnika.

Potom se raspravljalo o parkingu i dogodilo se to da se ništa nije dogodilo, da bismo trebali povjerovati u iznesene brojke koje, kako ispada, ni Nadzorni odbor ne može provjeriti. Ujest će vuk, još jednom, izgriženog kenjca.

24.2. – Petak

I dok se jedno vrijeme tvrdilo kako su sposobni i voljni, pokazalo se u Mostaru kako je najlakše zovnuti strance upomoć i tužakati drugu stranu za sve loše. Mostar je samo preslik Bosne i Hercegovine, pupak države koji se nategne do razvezivanja svaki put kad se politička stomačina napuni glađu za foteljama i svađom zbog vlasti.

''Dogovorili smo se da se ne dogovorimo'', izjavio je čovjek koji Federaciju drži u ruci i slavodobitno maše svim foteljama šapćući kako neće ići bez SDA.

A što se šaptalo s predsjednikom Turske, nitko ne zna. Dok se galami oko službenih posjeta Hrvatskoj i Srbiji, Predsjedništvo BiH održalo je tajnoviti sastanak s Erdoganom iza zatvorenih vrata. Građani BiH valja ne smiju znati što nesložna trojka laprda po svijetu kao ni što im neke druge velike vođe, one kojima se može iznajmiti glavni grad za predizborni skup, imaju za poručiti.

25.2. – Subota

Pretvara se ova država iz uspavane ljepotice u opasnu babarogu. Kreće se u obračun s novinarima i medijima jer se nekima ne sviđa ono što čitaju. Sve su češće prijetnje da se tekstovi jednostavno brišu jer muče njihove aktere a sad svjedočimo kako se, kao nigdje na svijetu, traži od novinara da otkrije izvor.

Istina je da su novinari krivi što su do sada imali epizoda u kojima su odmahivali glavom na svo zlo oko nas više nego javnost, ali je nedopustivo da se odnos prema medijima pretvara u politiku nad kojoj su se zgražali svi novopečeni foteljaši. Patriotizam i domoljublje, čim se dotaknu džepovi, postanu gadan režim.

26.2. – Nedjelja

Službe je opet iznenadio snijeg. Iako je Sladić, kojeg su mediji iz prognozera pretvorili u influencera, fino rekao da nas čeka snijeg, nisu se službe sjetile biti pripravne. Nekima je proljeće.

Spremaju se nove govorancije povodom dana kojeg nitko ne slavi. Sezonu je otvorio Željko Komšić lekcijama o ratu i ljubavi. Kaže, kako ljubavi za domovinu ima dovoljno. Rata, čini se, nikad dosta.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.