Reprize i škaroruki

Tekst članka se nastavlja ispod banera

29.8. – Ponedjeljak

Svi se iz fotelja pomalo hvale što su uradili i na sva zvona prosipaju priče što će tek uraditi samo ako ostanu u foteljama.

Neki bi pak da se nikad ne saznaju neki potezi poput onih u Mostaru koji će, zbog mutnih obračuna plaća, gradske džepove olakšati za sićušnih pet milijuna KM. Naravno, nitko ne poteže pitanje odgovornosti. Ponetko pak traži bagere na gradilištu bazena.

Poteže se, doduše prilično kasno i glumljeno, pitanje odgovornosti ministrice vanjskih poslova BiH i traži se njezina smjena. Ako ćemo iskreno, svi bi trebali tražiti smjene svih i pozivati na odgovornost sve one koji su zasjeli na odgovorna mjesta uvjereni da nikada neće ni za što odgovarati.

Traži se i način da se javnosti skrene pozornost da će zima pred nama imati još jedan red zubi. I dok svijet kuka zbog dalekog plina, kod nas se šuti jer nema drva za ogrjev iako nam rastu pred nosom.

30.8. – Utorak

Zastupnički dom usvojio je zakon o promjenjivoj stopi PDV-a iako se on neće moći primijeniti. Tako su neradnici pred početak izborne kampanje smogli snage da dignu ruke i zamažu oči glasačima glumljenom brigom za njihove džepove.

Stranci opet ponavljaju kako su ustvari džepovi najveći problem u ovoj zemlji. Korupcija, kažu, koči sve drugo ali zato oni ne koče i najveće ribe potiču da se bave budućnošću ove zemlje i zadržavaju ih nad jaslama koje šutljivi narod puni.

Za to vrijeme sve je očitije koliko ljudi na funkcijama nemaju dodira sa stvarnošću. Najslikovitije je to pokazao ministar iz Tuzle koji se filtrirao tijekom televizijskog javljanja.

Neke stvari se ipak ne mogu uljepšati.

31.8. – Srijeda

Kako bi valjda svi bili važni, važniji od onih u koje se kunu, u Posušju je vrpcu za novu školu prerezalo čak 12 ruku sa šest škara. Srećom, radi se o osnovnoj školi. Da se radilo o srednjoj tko zna koliko bi ruku bilo i čime bi se presijecalo. Važno je, je li, svaki put kad se oštre olovke naoštriti i makaze za vrpce.

Tako se pokazalo da je čak aktivirano 249 javnih radova pred izbore i da se sirotinji dalo 200 milijuna KM koje je ta sirotinja stavila u budžete. Kupuju nas našim novcem.

I dok vojska škarorukih hara Hercegovinom, a Dragan Čović poručuje kako će sigurno pobijediti, Bakir Izetbegović bavi se skromnošću.

Tako kaže da je njegov otac bio milijunaš i da on sada, iako ne zarađuje puno, neprestano dijeli novac. Šteta će biti kad roboti dođu jer njih ne zanima darežljivost niti im trebaju darovi. Izetbegović samo još nije siguran je li ostvarena šuplja priča o 100 tisuća radnih mjesta ili nije.

Neviđena rasprava od kad je nove vlasti u Mostaru održala se zbog imena ulice koju krasi maršal i uz to Tito. Niti o jednom važnom životnom pitanju nije se galamilo kao o Titu i nisu se branile ideje kao što su mostarski vijećnici stali u rovove i zapucali o povijesti. Neke stvari ne mrdaju s mjesta. Pa ni mostarski bazen unatoč naslikavanju.

Ministar kaže da mu ne treba filter.

1.9. – Četvrtak

Javila se Vlada Federacije. Kažu da nam preporučuju da štedimo struju.

Objavljeno je istraživanje o ispunjenim obećanjima. SDA je ispunila tri obećanja, DF dva, HDZ BiH jedno a SNSD niti jedno. S takvim prolaznim vremenima kreću maratonci po novu utrku za meko pod dupetom.

Istodobno, zaboravljena Stranka za BiH za izborni start podigla je prijavu protiv OHR-a, Hrvatske i Europske unije. Samo neka zvuči.

2.9. – Petak

Službeno, počela je predizborna kampanja u BiH. Neslužbeno, ona traje odavno i u njoj je ispričano sve ono što ćemo slušati idućih mjesec dana.

Iznenađenja nema. Isti, potrošeni i bezidejni likovi ponovno žele krojiti naše sudbine s razina na koje ih je poslala stranka. Priče u kampanji, kao i uvijek, neće imati dodira sa zbiljom i sve će se svoditi na to da je najbitnije da ne pobijedi drugi i da je bitno da shvatimo da nema veze što nas kradu. Bitno da nas kradu naši.

Stvarni život premjestio se preko granica ove zemlje.

3.9. – Subota

Ničim izazvan, slovenski predsjednik Borut Pahor u Beogradu je rekao kako BiH čeka kandidatski status za članstvo u Europskoj uniji do kraja tjedna.

Čudno je da je do tog kraja ostao još samo jedan dan. Nije čudno da svi drugi nešto znaju a mi ne znamo ništa. Najmanje svoju sudbinu koju, kao, držimo u svojim rukama.

Bakir Izetbegović obećao nam je svim povećati plaće i mirovine za 50 posto. Možda će biti kao sa 100 tisuća radnih mjesta – malo ih se broji, malo ne.

4.9. – Nedjelja

Milorad Dodik kad ne pjeva po zabavama, pokušava pričati o politici. I dok mijenja repertoar pjesama, priča mu je uvijek ista. Republika Srpska će napustiti BiH. Samo do izbora. Onda će opet mikrofon u ruke…

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.