Šaltanje kanala u takozvanoj državi

Tekst članka se nastavlja ispod banera

16.10. – Ponedjeljak

Predsjedatelj Predsjedništva BiH Dragan Čović zamolio je, kako je to službeno priopćeno iz Beograda, srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića da uplati novčanu pomoć za obnovu Sabornog hrama u Mostaru.

Do tada u Mostaru se vodi prepucavanje konstitutivnih preko leđa nekonstitutivnih Srba kojima će, nakon što je uplaćeno milijun eura na račun obnove bogomolje, biti lakše moliti za bolje sutra.

17.10. – Utorak

Umirovljenici se, barem putem medija, spremaju za veliki prosvjed u Sarajevu. Ne mogu, kažu, sklapati više kraj s krajem pa je krajnje vrijeme da izađu na ulice. Većina njih navodi kako bi pocrkala od gladi da nije njihove djece. Samo djeca ne dižu glas i glasove.

Istodobno, objavljeno je kako je jedan ministar za mjesec dana zarađivao 23 prosječne mirovine. I on je, valjda, ''gurao'' svoje umirovljenike u kući.

A za one koje još uvijek zanima bezobrazluk državnog aparata, objavljeno je kako državni službenici u sklopu programa obuke koja bi ih učinila boljim službenicima a državu boljom državom, ne žele na seminare osim ako se ne održavaju ''negdje na planini gdje ima bazen''.

18.10. – Srijeda

Republika Srpska proglasila je vojnu neutralnost. Bošnjačke stranke napale su takvu odluku. Umjesto da se pozdravi što jedan dio zemlje ne želi ratovanja, kod nas se to osuđuje.

19.10. – Četvrtak

U Strasbourgu je održan okrugli stol o Mostaru. Nitko se, ma koliko se svi pravili zabrinuti, nije počešao ni po čemu na tvrdnje iz Europske komisije što se to stvarno događa u gradu na Neretvi. Čak ni da ih demantira.

20.10. – Petak

Pravo na Bosnu (i Hercegovinu) čini se samo imaju oni odabrani pa je tako bošnjački lider, kuharski predizborno mudro, opet zakuhao s ostavljanjem ove napaćene zemlje u amanet Turskoj.

Dogodorio je, valjda, Izetbegović mlađi s turskim predsjednikom na nenajavljenom susretu bez priopćenja o razlozima i zaključcima, da će ponovno zakuhati priču o amanetu. No, nekima se ta priča prašta. Jer zbilja, kao što reče Bakirov kolega iz Predsjedništva, Mladen Ivanić, kako bi zvučalo da je jedan drugi predstavnik nekog naroda rekao da državu kojom upravlja predaje u amanet lideru druge države.

S druge strane, jedna druga država pokušala je pokazati brigu za Hrvate u BiH. U hrvatskom je Saboru rečeno kako će Hrvati u BiH biti prioritet vanjske politike i da će se pokrenuti peti kanal za Hrvate izvan granica Hrvatske. Ostaje nam samo ''šaltati'' kanale.

21.10. – Subota

Sarajevski mediji izvještavaju o zastavi ''takozvane'' Herceg-Bosne nad stadionom u Mostaru. Svjedoci smo kako se, ovisno o tome s koje strane dolaze izvještaji i o čemu, omalovažava onda druga strana kako god se stigne ma koliko se pričalo o uvažavanju i prihvaćanju drugih i drugačijih.

Lijepi ''tzv.'' kako tko kome stigne i kako ispred čega. Imamo tako takozvanu Armiju Republike BiH, takozvanu Republiku BiH, takozvanu Repubiku Srpsku, takozvanu Herceg-Bosnu, takozvanu istinu, takozvani suživot, takozvani europski put i takozvanu državu, takozvanu Bosnu i takozvanu Hercegovinu. Samo nemamo takozvano rješenje za bilo takozvano šta u ovoj takozvanoj nakaradi punoj mržnje i glumljene takozvane ljubavi.

22.10. – Nedjelja

Nakon sastanka čelnika HDZ-a BiH i HDZ-a Hrvatske, Dragana Čovića i Andreja Plenkovića, rečeno je kako će Bosni i Hercegovini opet trebati dovoljno mudrosti kako bi po normalnim pravilima održala izbore sljedeće godine.

U protivnom će se dogoditi mostarizacija zemlje pa će oni koji sjede na vlasti sjediti i dalje i vladati po pravilima od prije četiri godine kako da se ništa dogodilo nije. Ne bi bilo loše da malo takozvana zemlja osjeti i suosjeti s onima što su zaglavili u bezizborju i bezvlašću uz Neretvu.