Samo da je tuđim zubima manje

Tekst članka se nastavlja ispod banera

18.5. – Ponedjeljak

U moru glasnih vijesti, površnih čitanja i još površnijeg trežnjenja onih kojima kradu živote ispred nosa, prošlo je pitanje zastupnika u sarajevskoj županijskoj skupštini Damira Mašića.

Pitao je jednostavno - Gdje su pare? Jednostavnog odgovora na to nema. Ako ga i bude.

Glasno je odjeknulo i imenovanje savjetnice u zadnje ustrojeno ministarstvo u Vijeću ministara. Nakon ministrovog školovanja i savjetničinog ''missiranja'' još nitko ne spominje program rada ministarstva.

19.5. – Utorak

Veliki opet govore kako se ne vole. Po tko zna koji put slušamo priču o tome kako se u ovoj zemlji stranke vole jer nemaju drugog izbora i uvijek ista pametovanja s jedne strane – uvijek netko treći želi uništiti BiH.

Nitko ne reagira na strašne vijesti. Djevojčica se ubila zbog zlostavljanja u školi. U zemlji u kojoj se svi kunu u nekakve ljubavi i svi sve krive za nekakve mržnje, u zemlji u kojoj svi prosipaju priče da misle na budućnost, budućnost nam se pred očima gasi. Bez riječi.

20.5. – Srijeda

Iako na prvu poruka zastupnice Sanje Vulić novinarima izgleda plitko i bezobrazno, izrečena je jedna velika istina. Jasno je svima da učitelji više ne govore djeci kako je učenje, poslušnost i marljivost najbolja stvar u životu. Danas svi znamo da se najvažnije priključiti na blagajnu koju puni fukara i da je neisplatljivije živjeti kao zastupnik. Ne raditi, jer rad nema veze s onim što oni upražnjavaju u svojim foteljama.

Svi koji bi promjene, toliko su izlizali svoje osjećaje, da bi kao jedinu promjenu željeli vidjeti sebe na njihovim mjestima. A novinari? Novinari su najnemoćnija karika ovog društva u kojem svi sve znaju a nikom ništa ne smeta.

Možete otkriti aferu, možete nanjušiti veliku prevaru, ali će vam samo preskočiti pitanje, prestati odgovarati i staviti minus ispred vašeg imena. I nastaviti gomilati svoje pluseve.

I u toj matematici opet se BiH raspala po tko zna koji put. Poručili su vječiti partneri, Dragan Čović i Bakir Izetbegović kako opet ne mogu jedan s drugim.

21.5. – Četvrtak

Kaos. Zemlja u kojoj se nikad nije znalo tko pije, ali se znalo tko plaća, nije sposobna sastaviti tri jednostavne rečenice u kojima će pojasniti kako i s kojim dokumentima prijeći granicu.

Zato se netko trudi protumačiti odluku Ustavnog suda o kršenju ljudskih prava kad je u pitanju odluka o zabrani napuštanja mjesta boravka. Ispada da se prava nisu kršila ali da se ima osnove tvrditi da su se kršila.

Ništa nikom nije jasno. I ne treba nam biti. Ovo nije država za jasnoću.

Mostar je blizu dogovora, ali HDZ i SDA nisu više partneri. Zaključak je to jedne nove nejasnoće poslije koje su ministri iz te dvije stranke vrlo jasno digli ruke za novo zaduženje države.

22.5. – Petak

Premijer Hercegovačko-neretvanske županije pravda se da nije nikada rekao da je osmislio najbolji korona zakon. Novinari će valjda opet biti okrivljeni da greške lijepe nepogrešivima.

Kome se da, može pregledati snimke i preletjeti arhive i uvjeriti se da će za neko vrijeme premijer opet morati govoriti kako nije rekao da nije rekao.

Zakon je usvojen. Kao da će netko, tko je stvarno pogođen krizom koju je izazvala panika sustava pred nečim nevidljivim, imati koristi od njega bio on najbolji ili bio samo šminka za stolicu u koju se još nije službeno sjelo.

Ljubav SDA i Željka Komšića ipak se neće valjati po drugim krevetima osim na državnoj razini. Komšić na lokalne izbore ide sam.

23.5. – Subota

Izbori su odgođeni. Nakarada od države ne može se dogovoriti ni o čemu. Mudro se zatežu konopci pod kojima potom plešu lutke kako oni sviraju.

Građani, to otupjelo stado, čekat će neka bolja vremena da bi mogli ponovno zaokružiti na listićima likove u kojima će vidjeti jedini izvor svojeg nezadovoljstva i svojeg života koji postaje sve jadniji.

Nitko pred glasačku kutiju neće ponijeti ogledalo i mrvicu tinte kojom će zaokružiti bolji život. Jer, bolji život u BiH se ne nudi. U BiH se uvijek podmeće visoka politika niskih ljudi kao kost na kojoj godinama nema mesa, ali se slijepo glođe. Samo da je tuđim zubima manje.

Sve vezano za BiH je onako kako se kome pamet digne i kako se kome spusti. Zastava BiH u Češkoj spuštena je na pola koplja. Svi oni koji prate lekcije iz Praga kako se voli načitana BiH sad moraju provjeravati tko je taj pisac zbog kojeg se spuštaju zastave. Ostaje nam vidjeti poteze veleposlanstava kad umru omiljene pevajke.

24.5. – Nedjelja

Hoće li Dragan Čović, koji je izdaleka Sarajevu zagalamio nakon mise za žrtve na Bleiburgu kako im eto odgovor, spremiti odgovor Miloradu Dodiku koji je rekao kako je tamo trebalo sve pobiti. Vjerojatno neće.

Za prijavu prijetnji smrću u BiH vam treba nekoliko dana. Koliko onda treba za život?

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.