Službeni šok: Negativni, javite se!

Tekst članka se nastavlja ispod banera

16.3. - Ponedjeljak

Nakon neuvjerljive pressice svih federalnih glava koje kao nešto misle na nas, javio se Željko Komšić iz samoizolacije i poručio nam kako imamo jako malo vremena. Zvuči to kao krik nekoga na samrti. Nama je ionako jako malo vremena od početka vremena.

Federalni su nas dužnosnici pokušali uvjeriti kako imaju rješenje. Nabrojali su sve i svašta, papiri pred njima ali i oni toaletni pretrpjeli su razna priopćenja i poruke. No, u stvarnosti ništa ne djeluje. Država je toliko godina neozbiljna da joj građani ne vjeruju. A kamoli da je poslušaju i ostanu kod svojih domova.

Koliko su spretni govori i to da je jedan dužnosnik novinarima rekao da mu je drago da su se okupili u tolikom broju. Vidi se koliko izlazi pored medije. Zadrhtao je pred medijima kao da je na predstavljanju knjige užasne poezije plaćene iz kakvog stranačkog džepa.

17.3. - Utorak

Dogodilo se i to. Virus korona je došao u Hercegovinu. Doduše, ne preko Ivana nego kroz neodgovornost i rodijačko-kumski način ophođenja prema životu.

Dogodilo se najgore što se moglo dogoditi. Virus je ušao u bolnički sustav i tako iz stroja izbacio dobar dio onih koji liječe i onesposobio prostor koji bi trebao biti lječilište a ne mjesto na kojem će netko prikriti svoje rabote i, misleći samo na svoje repove, ugroziti čitav sustav i stanovništvo koje ionako ima malo nade da je u pravim rukama.

Ministrica financija i zapovjednica Civilne zaštite bez imalo srama kaže kako nije shvaćala toliko ozbiljno ovu situaciju do sada. Došlo je, dakle, do stranačkih prijatelja, pa se treba shvaćati ozbiljno?

18.3 - Srijeda

Nakon svih peripetija oko pojave koronavirusa u mostarskoj bolnici o kojima neslužbeno znamo sve a službeno, kako to sad izgleda, nećemo dobiti nikada, uslijedio je službeni šok na pressici ljudi iz mostarske bolnice.

Istup u javnosti čovjeka koji bi nas, ako već sve nije kako treba, trebao barem uvjeriti kako je sve pod kontrolom, svelo se na još jedno gledanje u stvarnost. Ravnatelj mostarske bolnice, skriven iza naočala i otkriven do usne šupljine, mislio je biti slikovit u vrijeme kad nam nije do slika nego do činjenica. Mislio je biti smiren, ali su nijemi krikovi njegova lica, prsti u ustima i jezik izvan njih bili jači. Bilo je ovo u zdrav mozak i sprida i sazad i ništa nikada, osim ako poznata amnezija bude jača o korona virusa, neće moći popraviti sliku koju smo sa smijehom, a potom s golemom tugom odgledali pred mostarskom bolnicom i takvu je, smiješnu i tužnu, ispratili u jednako preplašen, ali manje posramljen, svijet.

Jednako grozno njegovu kafanskim istupu bilo je nepojavljivanje ljudi iz svih onih prvih redova u koje se natiskaju kad treba prosuti šuplju priču i nabaciti kez pred objektivima.

No, ni likovi pred kamerama, oni koji nakon prvotnog smijeha izazovu ledeni, izolirani jad, ni oni što su se sakrili, nisu nam rekli znaju li što rade i znaju li nas zaštititi za što smo ih platili. I neće nam ni reći.

Ni krovne, umišljene organizacije naroda ne govore. Znamo samo da su se neki testirali. Nismo znali ni da sumnjaju na zarazu.

A onog nultog, s kojim je bio prvozaraženi, više nitko i ne traži.

19.3. – Četvrtak

Cure informacije o kretanju prvozaraženog u Mostaru. Javnost pak, po tko zna koji put, gleda kako se nešto što se treba razmotati – umotava. Iznose se oprečne informacije koje nikako ne mogu unijeti smirenost u stanovništvo.

S razlogom preplašena Federacija, jer iskustva svih drugih zemalja govore kako naglo širenje virusa i porast oboljelih ne mogu podnijeti bolnički sustavi, proglašava mjere. Potom se one spuštaju na niže razine. Teško se oteti dojmu da telefoni među razinama nisu dovoljno usijani i brzi.

Mostar plješće zdravstvenim radnicima. Oni koji će stati na prvu crtu u borbi koja je sve bliže zaslužili su. No, zaslužili su oni to i ranije, baš kao i svi oni podcijenjeni, poniženi i ucijenjeni koji se koprcaju o čvoru ovog sustava.

Pred medijima opet šutnja na pitanje šetali izvor zaraze slobodno gradom, ako već pacijent tvrdi da ga je netko zarazio u Mostaru.

SDA je iskoristila priliku da Milorada Dodika prozove kako kroz virus vrši državni udar. Nisu rekli ništa o zdravlju građana.

20.3. - Petak

Novinari su ispali krivi jer obavljaju svoju svetu dužnost, a ministar, koji se pred njima i pred javnosti prvi put pojavio od početka krize iskoristio je priliku, jer politika u nas političare samo uči iskorištavanju, da se pohvali što je on uradio. Kako ga ne bi upitali što nije.

A, ministar ustvari i nije ministar. Naime, u županiji u kojoj  ministrira, nije uspostavljena vlast, a i da jest, čini se, da bi izgledala obezglavljena kako i danas izgleda.

Prešlo se u službenom obraćanju opet preko jako bitne informacije. Tko je, ako nije prvo zaraženi, taj od koga je sve krenulo. Neslužbeno se sve zna. Nitko, u ovom slučaju, ne želi preuzeti odgovornost i biti izvor. Ni virusa, ni istine.

21.3. - Subota

Medicinari dobivaju svaku večer pljesak. Netko plješće i novinarima. Ima ih mnogo još koji zaslužuju pljesak. Robovi po prodavaonicama, kioscima... Radnici na skelama... Hoće li ovo osvijestiti naše dlanove za buduće aplauze i posramiti ih kome su do sada pljeskali?

Glavnih likova još nema za mikrofonima. Kad čovjek pogleda druge kako nastupaju pred krizom i javnosti, prepadne se.

Predsjednik Federacije se ne čuje. Ministar zdravstva nakon preporuka koje ne poštuje njegov savjetnik se ne oglašava. Premijer županije, gradonačelnik prljavog grada, šef županijske civilne zaštite, netko ozbiljan iz tužiteljstva koje, navodno, prati trag virusa do bolnice. Nitko od narodu nedodirljivih, virusu dodirljivih.

Puno je popunjenih fotelja iz kojih nitko ne ustaje pred preplašeno stado koje ih plaća.

22.3. – Nedjelja

Mali je put od složnosti do nove, samoizolirane mržnje. Nes(p)retna odluka Hercegbosanske županije o zabrani kretanja i punktovima na ulazima u to ispražnjeno područje izazvala je salve reakcija. Skočila je politika, ali su skočili i svi oni skoro solidarni pa se kroz virusni strah opet probijala naša dobra, stara mržnja.

Nikome nije palo na um da medicinske ustanove u toj županiji, koja godinama ne može napraviti normalnu i stabilnu vlast, ne mogu odgovoriti na potrebe ni kad su normalne okolnosti u pitanju kamoli sad kad se očekuje da će ih zatrpati brojni slučajevi teških upala pluća. Jasno je svima da nama upravljaju nespremni ljudi. Samo da nam bude jasnije na što smo to mi prvo spremni.

Strašni prizori iz Zagreba. Svi se pitaju svjedočimo li novom početku ili još jednom kraju.

Šalju se poruke podrške. To je sve što se može.

Neki, ne treba duboko razmišljati i pogađati tko, skaču i diktiraju podršku, a da podršku ni svom narodu nisu poslali. Narodu su samo rekli da su negativni.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.