Tjelesne tekućine nad Mostarom

Tekst članka se nastavlja ispod banera

8.2. – Ponedjeljak

Visoki predstavnik zaustavio je igru vijećnika u mostarskom Gradskom vijeću. Glasovanje, kojim su vijećnici odglumili da građanima neće ništa kriti, vraćeno je na početak. Glasuje se onako kako piše na papiru i izbor za gradonačelnika Mostara nije društvena igra u kojoj će se pravila čitati kako najglasnijima za stolom paše.

Naravno, izazvalo je to nova tumačenja stvarnosti i petljanje svih onih kojima nije mjesto u politici da sude o većim ciljevima. A svi su zaboravili cilj lokalne vlasti – pomesti grad, zakrpati rupe i maknuti s direktorskih funkcija sve one ljenjivce koji nikome nisu moralo odgovoriti gdje i kako troše novac niti zašto ne rade.

Licemjerje je, naravno, opet procvalo. Zaboravlja se da se OHR nekada zvalo upomoć iako ga se sad mrška, zaboravljaju se zakletve ''da nikad s njima'' i da nitko nikom neće dozvoliti da se igra gradom.

9.2. – Utorak

Cirkus u Mostaru se nastavlja. Sveti ljudi napali su srpskog vijećnika jer je glasovao za Hrvata, pa su pale osude miješanja vjerskih institucija u politiku kojima svako malo lideri isperu mozak i Boga gurnu u stranu. Onda umjesto molitve u sklopljenim licemjernim rukama zažare prizemni ciljevi ovozemnih vladara pod okriljem misli da je sve naše bolje od tuđeg i da je naš bog bolji jer dopušta da se petljamo tamo gdje nam nije mjesto.

Najavili su snažne vjetrove u vremenskim prognozama pa nitko više ne spominje mostarsko smeće. Sad je vrijeme da na čistac dođu stvarne zamisli o gradu koji predstavlja sav jad političarenja u zemlji političkih vječnika.

Bakir Izetbegović, osim što ne želi da gradonačelnik bude Mario Kordić ne želi ni da to bude Irma Baralija, ali kleči pred BH blokom da ih podrži. BH blok se još pomalo, ali kroz maglu, sjeća da je govorio kako ne želi sa SDA. HDZ, kojem treba šaptati u Vijećnici, ponavlja jedno te isto.

Preplašeni i šutljivi vladari u HNŽ-u, tehnicirajući u svom mandatu da bez velike galame prođe ali da potraje što duže, skupili su hrabrost pa su omogućili djeci da normalno pohađaju nastavu. Za njih napokon škole i vrtići nisu glavni izvor zaraze koronavirusom dok za sve prizemne ljude to nisu ni bili. Naravno, nitko od donositelja odluka nije stao pred kamere i obratio se onima koji im plaćaju da budu to što jesu.

Željko Komšić, koji nije ono za što ga se plaća, savjetovao je da narod kojeg misli da predstavlja tuži državu BiH. Da ga itko normalno shvaća, rekao bi da je riječ o potezu čovjeka zabrinutog za narod.

10.2. – Srijeda

Pristala su djeca u mostarskoj vijećnici da glasuju onako kako piše u pravilniku igre ''Čovječe, ne ljuti se''. Naravno, svaka ta igra pokaže kako je ljutnja jača pa je glasovanje održano bez SDP-a i PMP-a.

U drugi krug su prošla dva liječnika, iako Mostaru nema lijeka. U borbu za glas uključio se Arman Zalihić pa je napustio sjednicu ne omogućivši ni samom sebi da za sebe glasa. Liječnici su dobili čestitke od Irme Baralije koja nije dobila značajniju podršku.

Onda slušamo dubokoumlje kako je pukao BH blok iako oni koji slušaju što odzvanja u politici kažu kako taj blok u Mostaru nije niti postojao i svi su kao iznenađeni jer je, eto, Mostar spao na SDA i HDZ. Kao da može na nešto drugo spasti.

Za to vrijeme cvjetaju i drugi cirkusi u BiH. Nikome ne ide postizborno sjedanje u fotelje bez ljutnje. Svi se ljute, osim građana čija otupjela srca ne može dotaknuti ni štrajk glađu.

11.2. – Četvrtak

Ne prestaju natezanja oko toga tko je koga nategnuo u Mostaru za prvog čovjeka ili ženu grada. Nitko se još nije posvađao oko programa kojim se rješava neko od mostarskih pitanja.

Ispod radara prolaze vijesti da je sud dokazao da nas je jedan direktor pljačkao, da država nema pojma kako cijepiti svoje stado, da to stado ne pritišće državu kao što to traže druga stada koja se bore za sebe, da poskupljuje gorivo i da opet puca u HDZ-u. Na Kupresu, gdje je sad već zaboravljeni govornik održao lekciju stanci, puklo je i cijela županija okreće leđa Čovićevoj stranci. Čak i oni koji su mu na visokim razinama obećali partnerstvo. Njima smetaju zastave, nazivi i sve čime se Čovićeva stranka, koja na te napade šuti, ponosi.

12.2. – Petak

Nakon tajno-javno cirkusa, u mostarskoj Vijećnici zasjala je nova ideja koja je dovela do prekida sjednice kao se to i očekivalo.

Prije nego su se bacile kockice u novom glasovanju u kojeg su prošla, uz čestitke, dva čovjeka, rodila se ideja da se u gradonačelničkoj fotelji rotiraju oni koji su pobijedili na izborima u svojim glavama.

Iako se proces već jednom vratio na početak zbog toga što želje ne odgovaraju pravilima, igrači su se zaigrali pa mostarski cirkus pretvorili u tužnu priču koja dokazuje kako, dok su na stranačkim stolovima već popunjena imena direktora poduzeća, o građanima neće brinuti nitko.

Glupost koju nam predstavljaju kao pomirbu može se gledati kroz prizmu nekog mostarskog problema. Tako bi se recimo Uborak rotirao pa bi ovisno o tome tko bi bio na vrtuljku malo bio svjetski problem, malo stvar koju izmišljaju građani, onda bismo malo tvrdili da je kolektor pljačka, a malo da je povijesni projekt i da nam treba duboka revizija mostarskih poslova pa malo da nam ne treba i da strani donatori lažu. Pa bismo im pripremili ispriku, ali bi onda došla rotacija pa bi zarotirani strancima pokazali zahvalnicu od šake do lakta.

13.2. – Subota

Dok se zabavljamo mokrim mostarskim snovima, prolazi nam ispod nosa to kako nas povlače za nos. Navodno ministrica vanjskih poslova sređuje divan posao svojoj kćerki, dok sinovi i kćeri ove zemlje mogu samo čekati u redu za televizijsku emisiju u kojoj se sirotinji ispunjavaju želje i nabija gledanost s litrom ulja i paketom tjestenine.

Dragan Čović pisao je strancima, Bakir Izetbegović kaže da se u pismu laže.

Samo u BiH, toj napaćenoj, uokvirenoj tvorevini za mutne poslove, možete gledati sučeljavanje uživo o detaljima ubojstva koje se prikriva pet godina.

Svela je BiH, ta zemlja koja se hvali kako nema takvog srca nigdje a koja svako malo čupa srce sama sebi, život na prepucavanje u studiju.

14.2. – Nedjelja

Valentinovo. Dok sirotinju mame ušminkani izlozi, u Mostaru se događaju velike ljubavi. Mostarske podzemne vode i nadzemni vjetrovi, što zadnjih dana udaraju sa sjevera, rađaju scenarij za sapunicu čijih se balončića teško riješiti.

Iako se prije, tijekom i poslije izbora moglo čuti tko će s kim u brak a tko s kim nikako neće, odjednom se zavrtio mostarski ringišpil i nakon što su se priče o vrćenju u prvoj fotelji iz šale pretvorile u stvarne želje zaiskrile su iskrice.

Tako recimo SBB, koji redovito ujeda SDA, još uvijek šuti. Naša stranka, koja je rekla kako ni u ludilu ne želi s lajavcima kakva je SDA, odjednom pristaje na ideje o rotaciji i iz stranke kojoj nacionalno nije bitno prerasta u stranku kojoj je to bitno. SDP, koja je nacionalizam nabijala jednako i HDZ-u i SDA sada u jednoj od njih vidi rješenje i raduje se stiskanju ruku, ma koliko u studiju odbijano klečanje SDA. Baš kao i Prva mostarska partija koja je, galameći kako je lokalna, upala u visoku politiku.

Ispast će da i u mostarskom mantanju i HRS voli HDZ jer će stati na stranu koja ne pristaje na rotaciju, a što je HDZ-ova ljubav, to se dobro zna. Na posljetku će, ako itko normalan uvidi da se Mostaru opet nameće eksperiment, na površinu isplivati ona prava ljubav. Dvije će se stranke, nakon opiranja zagrljaju, opet sjediniti u klinč vladavine, i glumit će bračne svađe dok će skupa baliti nad proračunom i dijeliti tjelesne tekućine.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.